Il ministro dell’unzione degli infermi. Analisi storico-giuridica (Djelitelj bolesničkog pomazanja. povijesno-pravna analiza) naslov je doktorske teze, koju je uspješno obranio vlč. Zdenko Ilić, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, 29. rujna 2011. na fakultetu kanonskog prava Papinskog sveučilista Gregoriana. Voditelj disertacije bio je profesor Janusz Kowal, uz drugog relatora Yuji Sugawara te predsjednika ispitnoga povjerenstva Damjana Astigueta. Pitanje djelitelja bolesničkog pomazanja usko je vezano s pravim značenjem samog sakramenta kojega poznajemo pod dva imena: sakramenat bolesničkog pomazanja te sakramenat umirućih.
Doktorska disertacija podijeljena je na tri dijela. Nakon uvodnog dijela prvo poglavlje analizira povijesni razvoj teološko-pravnog shvaćanja bolesničkog pomazanja te njegovog djelitelja. Ono obuhvaća razdoblje od vremena prve Crkve sve do karolinške reforme (VIII.st.). Dvije su bitne misli vodilje tog razdoblja: prva stavlja naglasak na onoga tko je podijeljivao sakrament bolesničkog pomazanja, tj prezbitere, biskupe i laike, a druga je usmjerena na samu posljedicu podijeljivanja tog sakramenta, koja je više usmjerena prema tjelesnom ozdravljenju prepoznavajući također i duhovno. Drugo poglavlje obuhvaća povijesno razdoblje drugog tisućljeća, odnosno od karolinške reforme pa sve do vremena nakon II. vatikanskog sabora. Glavne karakteristike tog razdoblja su promjena imena sakramenta bolesničkog pomazanja u sakramenat umirućih te izričita i eksklusivna pravna odredba da ga može podijeliti samo svećenik, tj. prezbiter i biskup. Posljednje poglavlje opisuje razdoblje od II. Vatikanskog sabora do danas. U tom vremenu dogodio se veliki pomak u shvaćanju da je spomenuti sakramenat za bolesne a ne za umiruće. Međutim, jer je pravna odredba još uvijek na snazi, tj. solus sacerdos je njegov djelitelj, mnoge biskupske konferencije Katoličke crkve, te razni teolozi i crkveni pravnici, iznijeli su svoje argumente za eventualnom promjenom kanonske norme, te predložili također đakona kao djelitelja tog sakramenta. Jer je Katolička crkva, zajedno sa svojim službenim Učiteljstvom, jedina koja može ne samo razjasniti nego i eventualno promijeniti kanonsku odredbu, Ilić zaključuje, njoj se prepušta i konačni sud oko đakona kao eventualnoga djelitelja bolesničkog pomazanja.
Vlč. Zdenko Ilić rođen je 1973. godine u Bošnjacima. Nakon Osnovne škole u rodnom mjestu, završava Klasičnu gimnaziju u Međubiskupijskome sjemeništu u Zagrebu na Šalati. Kao svećenički kandidat Đakovačke biskupije pohađa filozofsko-teološki studij na Teologiji u Đakovu (danas Katolički bogoslovni fakultet). Godine 1998. diplomirao je teologiju te je na svetkovinu sv. Petra i Pavla iste godine zaređen u đakovačkoj katedrali za svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije. Kao župni vikar službovao je dvije godine u župi Svih Svetih u Đakovu nakon čega je imenovan župnikom u Kneževim Vinogradima. Nakon dvije godine te službe, biskup msgr. Marin Srakić ga šalje 2002. godine na studij kanonskog prava na Papinskome sveučilištu Gregoriana u Rimu. U vrijeme studija u Rimu do 2008. boravi u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Nakon magisterija i specijalizacije iz sudske crkvene prakse upisao je doktorat na istom sveučilištu. Naslov Ilićeve magistarske radnje je Il diritto al matrimonio secondo il canone 1058. Nakon povratka u Domovinu 2008. godine, dobiva službu crkvenog suca i branitelja veze pri Međubiskupijskom sudu prvoga stupnja u Zagrebu, podružnica Đakovo. Osim toga imenovan je i asistentom na katedri kanonskoga prava KBF u Đakovu gdje započinje svoj profesorski rad.
