U subotu, 8. svibnja 2021. u Zavodu sv. Jeronima u Rimu održana je svibanjska duhovna obnova koju je predvodio duhovnik svećenika u Zavodu, p. Alan Modrić. Na duhovnoj obnovi su bili prisutni rektor, vicerektor, svećenici pitomci koji se trenutno nalaze u Zavodu te 3 časne sestre iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga koje djeluju u Zavodu sv. Jeronima, a koje su ujedno ovom duhovnom obnovom proslavile blagdan svete Lujze de Marillac, suosnivateljice Sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga.
Kako se nalazimo u svibnju, mjesecu koji je posvećen Blaženoj Djevici Mariji, p. Modrić svoje je uvodno razmatranje posvetio upravo liku Marije, majke Gospodina Isusa Krista koja je nama ljudima, usprkos svoj našoj dokazanoj grešnosti, ostavljena u oporuci s križa po riječima koje je Krist raspeti uputio svom ljubljenom učeniku Ivanu: „Ženo! Evo ti sina!“ i „Zatim reče učeniku: Evo ti majke! I od toga časa uze je učenik k sebi.“ (Iv 19,26). Pozvavši da odgovore na pitanja o Kalvarijskom događaju, u kojem je Marija kao „najvrijednije Kristovo“ predana u ruke onih koji su grešni i slabi, tražimo u duhu i vjeri, predstavio je Majku Božju kao uzor majčinstva i to preko tri trenutka njezina života: anđelova navještenja, svadbe u Kani Galilejskoj i muke Kristove.
O događaju anđelova navještenja duhovnik Modrić govorio je posluživši se mislima Ignacija Lojolskog koji u svojoj knjižici „Duhovne vježbe“ predlaže razmatranje o Kristovu utjelovljenju pod tri scene koje se događaju istodobno: s jedne strane – onaj koji obavlja duhovne vježbe – očima duha promatra zemlju i ljudski rod kako zbog svojih grijeha srlja u propast; potom slijedi razmatranje o Presvetom Trojstvu koje sa svoga božanskoga prijestolja motri zemlju i sve što se događa na njoj, te odlučuje spasiti grešnoga čovjeka šaljući drugu Božansku osobu u ljudskome tijelu; te se na kraju razmatranje usredotočuje na susret anđela Gabriela i Marije u Nazaretu. Iz ove strukture, prema Ignaciju jasno je značenje Marijina majčinstva: Marija postaje Bogorodica ne zbog nužnosti ili osobne uzvišenosti već zbog i s točno određenom zadaćom: sudjelovati u Božjem naumu spasenja ljudskoga roda koji samoga sebe vodi u propast i samouništenje. Ulazak i prihvaćenje ovog poslanja Mariji je sa sobom na prvom mjestu donio odricanja i žrtve a ne povlastice i časti. Prihvaćanjem svojeg poslanja „da će začeti i roditi Sina Božjega“, Marija sudjeluje u otkupljenju ljudskog roda na način koji je Bog, po naravnom zakonu, dao svakoj ženi: začećem, rađenjem, odgojem. Upravo u ovome, istaknuo je p. Modrić, krije se tajna i smisao svakog majčinstva: začeti, roditi i odgojiti, ne prije svega zbog iskazivanja časti, već zbog sudjelovanja na Božjem planu spasenja. U tom kontekstu progovorio je o važnosti Marijina majčinstva ne samo za roditelje već i za one koji su odabrali duhovni poziv: svećenike i redovnice. Svako prihvaćanje Božjeg plana u vlastitom životu ulazak je i sudjelovanje u njegovu planu spasenja.
Marijino majčinstvo počinje prihvaćanjem poslanja, ali istovremeno i prožimanjem osjećaja nedostojnosti i nemoći. Jednako tako, u životu svećenika i redovnica, kojima se povjeravaju razno-razne službe i poslanja javljaju se isti osjećaji te je u njih potrebno ulaziti na način da nam u pameti odzvanjaju riječi anđela Gabriela izgovorene Djevici Mariji: „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti“. Samo s povjerenjem u ove riječi dostojno se ulazi u Božji plan spasenja jer Gospodin je uvijek vjeran, te ukoliko budemo otvoreni njegovoj milosti i prihvatimo njegovu riječ kao što je to učinila Marija, naći ćemo načina da s mirom i radošću i mi začnemo, rodimo i odgojimo Božje plodove u našemu životu.
U nastavku p. Modrić se dotaknuo Marijina majčinstva i njene uloge na svadbi u Kani Galilejskoj. Nakon prihvaćanja Božjeg plana spasenja, Marijin život bio je prožet brojnim nepoznanicama, poteškoćama i nejasnoćama. Svadba u Kani Galilejskoj prvo je Kristovo čudo u kojem je Majka Marija imala veliku ulogu posredovanjem i zagovorom. Tu se očituju nove dimenzije njezina majčinstva: ona je brižna Majka koja vidi potrebe svoje djece, „smeta“ svome Sinu moleći ga da im pomogne, da ih izbavi, intervenira i zalaže se za svoju djecu, snažna je u vjeri da će Krist učiniti i osjetljiva u pozornosti na živote bližnjih koji su u potrebi. Ovdje Marija kao uzor majčinstva svakom svećeniku i redovnici pokazuje kako je važno biti blizu svojoj djeci-svojem povjerenom narodu; kako je važno molitvom „smetati“ i biti bliz Sinu te kako je potrebno imati vjeru da će Bog doista učiniti. Marijina ustrajnost i zagovor način je i primjer kako se u duhovnom smislu začinje, rađa i odgaja duhovnu djecu, istaknuo je p. Modrić.
U nastavku progovorio je o Kristovoj muci i Marijinu aktivnom sudjelovanju u Kristovu putu križa. Baš poput Krista koji je svoj ovozemaljski život proživio pod sjenom križa, pod tom istom sjenom živjela je i Blažena Djevica Marija. Otkupljenje, koje je put muke i patnje, događa se preko Isusa Krista, druge Božanske osobe, a u njemu kroz bol sudjeluje i Majka Marija. Štoviše, ako je Krist na križu pretrpio u svojoj osobi najveću bol ovog svijeta onda je Marija na drugom mjestu po jačini boli i patnje koje doživljava zbog teške smrti svog sina Pravednika. Tako je i pod križem očitovano Marijino majčinstvo i to kroz bol i patnju, a ono je svoju konačnu potvrdu dobilo u Kristovim riječima s križa: „Evo ti majke!“ i „I od tog časa uze je učenik k sebi“ po kojima Krist svojeg ljubljenog učenika na konkretan način snažno povezuje sa svojom osobom i poslanjem, jer je sam Isus nakon Josipove smrti preuzeo brigu o Mariji. Krist svog učenika uvodi u svoje poslanje, on ga nastavlja. I ovu odluku, bez obzira na ljudsku grešnost koji je iskusila, Marija je prihvatila, vjerujući do kraja svojem Sinu.
Svoje razmatranje duhovnik Modrić zaključio je pričom o majci i sinu koji nije moga podnijeti svoju majku zbog toga što je imala samo jedno oko. Kao takva, bila je predmet ismijavanja i straha što je silno opterećivalo njezina sina da je on zbog toga otputovao daleko, oženio se i uspio u životu. U njegov stan je jednog dana došla njegova majka a njegova djeca su je se prepala zbog čega ju je on potjerao. Nikada u životu nije je više susreo živu, a tek je nakon njene smrti saznao da ona nije izgubila oko već ga je dala njemu koji je kao dijete doživio nesreću i ostao bez oka. Ova priča o bezuvjetnoj i skrivenoj ljubavi u sebi nosi nit koju možemo povezati s Blaženom Djevicom Marijom koja je za nas, svoju djecu rodila i dala svoje „oko“, svog sina Isusa Krista.
Poslije duhovnikova nagovora uslijedilo je vrijeme osobne molitve, razmatranja i mogućnosti za pristupanje sakramentu pomirenja, a duhovna obnova završila je euharistijskim slavljem kojeg je predvodio rektor Đurin, dok je propovijed izgovorio duhovnik Modrić. Osvrnuo se na dnevni evanđeoski ulomak iz Ivanova evanđelja koji nas je vratio u dvoranu Posljednje večere i u Kristov govor svojim učenicima kako će i oni sami doživjeti progonstva zbog njegova imena. Ovo Kristovo obećanje ostvaruje se i danas jer su još uvijek mnogi kršćani u svijetu progonjeni. P. Modrić je naveo 2 razloga progonstava: zbog vrijednosti koje je naučavao Krist, a kršćani po njima žive i zbog nepoznavanja Onoga koji je njega poslao. Bez obzira na progonstvo od strane svijeta koje je završilo njegovom smrću na križu, Krist je svijetu uzvratio oprostom grijeha i tako mu očitovao milosrđe. A jedan od načina očitovanja Gospodinova milosrđa jest i darivanje Majke pod križem koja unatoč tome jednako doživljava sudbinu Kristove učenice: progoni koji si počeli još s Herodom traju i danas preko odbacivanja i uvreda koje se nanose bilo njenom Bezgrešnom Srcu bilo njenoj posinjenoj djeci. U svijetu gdje vlada mržnja, gdje se zlo proglasilo dobrim, a dobro zlim; gdje su se izopačili međuljudski odnosi, a odnosi između roditelja i djece postali iskrivljeni, Majka Marija i dalje trpi. Ipak, unatoč takvoj situaciji Bezgrešno Majčinsko Srce Djevice Marije i dalje poziva na darivanje i ljubav prema svima, a osobito prema onim koji su krenuli krivim putem, zaključio je duhovnik Modrić.
Na kraju euharistijskog slavlje rektor Đurin zahvalio je p. Modriću na približavanju lika Blažene Djevice Marije i govoru o njenom majčinstvu kao primjeru kako živjeti i prihvatiti vlastiti poziv i poslanje unatoč svemu. Isto tako čestitao je Sestrama milosrdnicama koje djeluju u Zavodu blagdan njihove suosnivateljice te im je zahvalio na svesrdnom i svakodnevnom služenju svećenicima u Zavodu sv. Jeronima.
Gabrijel Kamber
Foto: Marko Martić