Na svetkovinu Svih svetih 1.studenog 2013. svećenici studenti iz Papinskog hrvatskog Zavoda sv. Jeronima zajedno s rektorom msgr. Jurom Bogdanom i novoimenovanim vicerektorom vlč. Markom Đurinom pohodili su rimsko gradsko groblje Campo Verano. U molitvi su sudjelovale i brojne hrvatske redovnice koje su na službi u Rimu. Prva postaja zajedničke molitve bila je zavodska grobnica koja datira iz 1859. godine. U njoj su pokopani mnogi istaknuti hrvatski svećenici.
Prema običaju da se svake godine u ovoj prigodi komemorira jedan pokojnik iz hrvatske rimske zajednice, ove je godine rektor msgr. Bogdan, prikazao život i djelovanje prvog rektora suvremenog zavoda svetog Jeronima, Josipa Pazmana, u prigodi 150. obljetnice njegova rođenja (18.veljače 1863.- 5. prosinca 1925.). Govoreći o životu Josipa Pzmana, rektor Bogdan je istaknuo tek neke od njegovih zasluga.
„ Nakon reforme hrvatskih svetojeronimskih ustanova u Rimu što ju je napravio papa Leon XIII. 1. kolovoza 1901. godine, na čelu svećeničkoga Zavoda sv. Jeronima – jedinstvene crkvene hrvatske ustanove, izredalo se deset rektora (uključivši i sadašnjega rektora). Svaki od njih trebao je “odraditi” svoj dio posla, izvršiti svoje svećeničko i crkveno poslanje u Rimu. Najdelikatniji i glavni dio posla oko ustanove suvremenog svećeničkog Zavoda pao je na leđa prvoga rektora, zagrebačkog svećenika prof. dr. Josipa Pazmana. U vrijeme njegovog kratkog rektorovanja preustrojene su hrvatske svetojeronimske ustanove, osnovan je novi Zavod, zacrtan je njegov put u novome vremenu. I premda rektor Pazman nije dočekao u Rimu otvaranje Zavoda, njegove zasluge su goleme i nemjerljive kako kod uspostave suvremenog svećeničkoga Zavoda sv. Jeronima tako i na drugim područjima djelovanja sve do kraja njegova života. U prigodi stotinu i pedesete obljetnice rođenja Josipa Pazmana ovim komemorativnim slovom želimo skrenuti pozornost na velezaslužnoga svećenika, rektora Zavoda sv. Jeronima, rektora Zagrebačkoga sveučilišta, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, profesora, teološkoga pisca, pravnika, prevoditelja, istaknutog javnoga radnika, župnika….. Živio je nepune 62 godine. Iza sebe je ostavio duboki trag. Započeo je sâm ili s drugima neke projekte koji traju do danas.” – istaknuo je rektor Bogdan. „Vrijedan radnik, karakteran muž, uzoran svećenik” napisao je u nekrologu, nepotpisani autor u Bogoslovskoj smotri o njezinome pokretaču rano preminulome Josipu Pazmanu. Šest riječi lapidarno ocrtavaju jedan život i djelo čovjeka koji i danas naveliko živi u svojim djelima. Katolički List kojeg je Pazman uređivao je napisao: „Dr. Josip Pazman bijaše svećenik rijetkih sposobnosti, svećenik učen, svećenik solidno pobožan, i jake, neslomive volje. Njegov veličanstveni sprovod je pokazao da su ga vjernici neobično cijenili, te da „sahranjuju svećenika rijetkih vrlina”. Ovim riječima rektor Bogdan završio je komemoraciju, ove godine posvećenu dr. Pazmanu.
Poslije molitvenog obreda kod zavodske grobnice, nazočni su pohodili i molili kod groba u kojemu je nekada počivao sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić, te kod grobova hrvatskih redovnica sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga i sestara Kćeri milosrđa koje su živjele i djelovale u Rimu.
Na Dušni dan na večernjoj sv. misi u kojoj su sudjelovali svećenici studenti iz Zavoda sv. Jeronima rektor Bogdan se posebice spomenuo preminulih ex-alumnusa Zavoda sv. Jeronima od 2. studenoga 2012. do 2. studenoga 2013. godine.
„Mi danas molimo za sve vjerne mrtve. U ovoj svetoj misi posebice se spominjemo svih svećenika, biskupa, sestara, vjernika, dobrotvora koji su djelovali u Ustanovama sv. Jeronima i mi njihova dobra uživamo.” – rekao je msgr. Bogdan i nastavio: „Svake godine na današnji dan spominjemo se u molitvi svećenika iz Zavoda sv. Jeronima koji su preminuli od dušnoga dana prošle godine. Koliko nam je poznato preminula su trojnica ex-alumnusa Zavoda sv. Jeronima: Antun Čečatka, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije († 15. ožujka 2013.); Josip Manjgotić, svećenik riječke nadbiskupije († 31. ožujka 2013.); Josip Šimac, svećenik riječke nadbiskupije († 14. rujna 2013.).
„Smrt je trajna i neizbježna činjenica za svako ljudsko biće. Njezino polagano očitovanje kroz bolest i starost, njezina brutalna prisutnost u raznim nezgodama i katastrofama, njezino očitovanje u svemu što je negiranje života, jedan je od najdubljih problema ljudske zajednice, najveća nepoznanica ljudskoga života. I to je stvarnost koju živimo svaki dan i na svakome mjestu. Život bez vremenskih okvira duboka je težnja što ju nosimo u svome biću”.
„Po tvojoj se volji rađamo, ti ravnaš našim životom, tvojom se odlukom, po zakonu grijeha, vraćamo zemlji od koje smo uzeti. Ali si nas otkupio smrću svoga Sina, da nas iz groba digneš u slavu uskrsnuća” (Pokojničko predslovlje, IV) molimo u pokojničkome predslovlju.
Osnaženi nezasluženim darom vjere u uskrsloga Gospodina, ujedinjeni u molitvi za pokojne s cijelom Crkvom, skrušena srca, pristupamo oltaru Gospodnjem” rekao je rektor Bogdan. Spomenuo je također da je najstariji živući bivši pitomac Zavoda sv. Jeronima Srećko Diomartić koji je na Dušni dan navršio devedeset i devet godina.
