PROPOVIJED 15.XI.2014. MONTECASSINO

BENEDIKT, SKOLASTIKA I DRUGI SVECI

Mihály Szentmártoni S.J.

Kad razmišljamo o svecima, mi se obično divimo njihovim krjepostima. Dobro je to tako, jer nam ih Crkva stavlja pred oči upravo kao uzore kreposti. Ali nas takvo gledanje može i obeshrabriti, jer pomislimo: da, oni su bili herojske duše, a mi, nažalost, nismo. No, o svecima možemo i moramo znati razmišljati i na drugi način. Kad njih slavimo, mi zapravo slavimo dragog Boga. On je taj, koji podiže svece i koji ih čini svetima. Ova misao nam može dati materijal za naš duhovni život. Postavimo sebi tri pitanja: Zašto Bog podiže svece? Kakve svece Bog daruje Crkvi? Kako se družiti sa svecima?

1. Bog podiže svece za dobro Crkve i čitavog svijeta. Sveci nisu slučajna pojava u Crkvi. Bilo bi korisno napraviti istraživanje o „tipologiji svetaca“ za pojedina povijesna razdoblja. Samo ukratko: u 16. stoljeću redom se rađaju veliki mistici: Sveta Tereza Avilska, Sveti Ivan od Križa, itd. U 20. stoljeću najprije se redaju mučenici svih totalitarističkih režima, a u našim danima dobivamo svete pape. Ima u tome poruke za nas. Zaustavimo se samo na našim svetim papama: Ivan XXIII, Ivan Pavao II, Pavao VI. Oni nam govore o tome, da je Crkva sveta, velika, da u njoj djeluje Duh Sveti, a svi znamo da u ovim vremenima kad Crkvu, kršćanstvo i vjeru proganjaju u smislu napada na njezino učenje, na njezine svećenike, potrebno nam je ovakva poruka ohrabrenja.

2. Bog Crkvi daruje svece koji su putokaz za budućnost. Kad je Benedikt počeo svoj projekt redovništva i graditi Montecassino, i nesvjesno je započeo graditi novu Europu koja je bila gažena od dolaska barbarskih naroda. Benediktinci su na neki način pripitomili nomadske osvajače. Njihovi samostani su bili uzorna poljoprivredna zadruga. Kad je Ignacije počeo otvarati kolegije, liceje i sveučilišta, on je, preko svojih sinova, postavljao temelje europskoj kulturi. Sveci su putokaz za budućnost.

3. Kad mislimo na svece, ponajprije moramo se zahvaliti dragom Bogu za sve njegove darove. Morali bismo znati ponavljati božićnu antifonu: „Sin nam je darovan… Svetac nam je darovan, radujmo se!“ Bog nam je darovao svetog Benedikta i svetu Skolastiku, ali on nam je darovao i blaženog Alojzija Stepinca i blaženog Ivana Merza i blaženog Miroslava Bulešića. Radujmo se i veselimo se, jer se u svecima pokazala velika ljubav dragog Boga prema svojoj Crkvi, a posebno prema našem narodu.

Svi smo pozvani na svetost. To naučava Katekizam Katoličke Crkve. Ali zašto se bojimo svetosti? Možda zbog toga, jer nas je netko obeshrabrio? Htio bih završiti ovu kratku propovijed jednim primjerom ohrabrenja: Ne bojmo se težiti prema svetosti!

Zaleđeno jezero

Dva su se mala prijatelja klizala po zaleđenom jezeru. Bijaše oblačan i hladan dan. Dječaci su bez straha uživali u klizanju.

Led se iznenada prolomio i jedan od njih propade u vodu. Voda ne bijaše duboka, ali se led počeo stezati. Drugi je dječak otrčao na obalu, dohvatio kamen i pojurio do unesrećenoga. Svom je snagom razbijao led i uhvativši prijatelja za ruku, izvukao ga iz vode. Kad su stigli vatrogasci i shvatili što se dogodilo, začuđeno su pitali: “Kako ti je to uspjelo? Kako si mogao tim malim kamenom i slabim rukama razbiti tako debeli led?” Uto se oglasio neki starac: “Ja znam kako je uspio!” “Kako?” – upitali su ga vatrogasci. Starac je odgovorio: “Nije bilo nikoga da mu kaže kako je to nemoguće.”

U nama postoji golema snaga, samo mi to često zaboravljamo. Sveci su primjer i poticaj za to. (Bruno Ferero). Amen.

Montecassino, 15. studenog 2014.