Preminula profesorica i liječnica Simona Šandrić Gotovac

U Splitu je nakon kratke i teške bolesti, u ponedjeljak, 22. kolovoza, u 82. godini preminula prof. dr. sc. Simona Šandrić Gotovac koja je tijekom radnog vijeka radila kao profesorica u Rimu na Fakultetu medicine i kirurgije “Agostino Gemelli” Katoličkog sveučilišta Svetog Srca na kojem je i diplomirala te je bila voditeljica Odjela za neinvazivnu kardiološku dijagnostiku u sveučilišnoj Polikliničkoj bolnici gdje je bila članica liječničkog tima sv. Ivana Pavla II.

 

Simona Šandrić Gotovac rođena je u Sinju 19. kolovoza 1941., a usavršavala se u Sjedinjenim Državama Amerike: na Loyolinu medicinskom fakultetu u Chicagu sportsku kardiologiju, u Indianapolisu ehokardiografiju (ultrazvučni pregled srca), na Klinici Mayo i na Georgetownskom sveučilištu u Washingtonu. Bila je članica Rimske akademije medicinskih i bioloških znanosti te autorica ili suautorica brojnih znanstvenih i stručnih radova te više američkih, njemačkih i talijanskih sveučilišnih udžbenika.

 

U veljači 2011. godine u razgovoru za Hrvatski katolički radio otkrila je kako je imala prilike upoznati i liječiti svetog Ivana Pavla II.

“Nikad neću zaboraviti svoj prvi, bolni i tragični susret sa Svetim Ocem, kad je stigao u našu polikliniku poslije atentata. Dok je ležao na pokretnom krevetu i trpio bolove, uhvatila sam ga čvrsto za ruku i prateći ga prema operacijskoj sali ohrabrila sam ga da će sve biti dobro.”

Otkrila je kako je dok je zazivala Majku Božju papa Ivan Pavao II. ponavljao njezine riječi sve dok nije utonuo u san za operaciju.

“Sveti Otac je bio jaka ličnost, odvažan i dostojanstven. Znao je slušati. Ponekad pun duha, humora i vedrine.”

 

Govoreći o Katoličkom sveučilištu Svetog srca prof. Šandrić Gotovac istaknula je kako ga je osnovao franjevac Agostino Gemelli koji je i sam bio liječnik i istraživač.

“Cilj Katoličkog sveučilišta bio je da odgaja mlade liječnike, tehničare, sestre i osoblje u duhu evanđelja. Da ih odgaja na način da svaki djelatnik postane najprije u punini čovjek s humanim kvalitetama, da služi dugima te da živi i rade za druge. Taj princip i danas vrijedi. No nažalost, kako se društvo mijenja i čovjek se mijenja jer taj čovjek je dio tog društva koji radi za vlastite interese, a ne za interese bolesnika, tj. za vlastiti profit i vlastitu dobrobit. Dakle, principi kojim je osnovano Katoličko sveučilište koji puta zakazuju, ali to ne znači da ne postoje oni koji čvrsto vjeruju da Katoličko sveučilište i dalje ima svoju svrhu i da je moguće ostvariti ciljeve zbog kojih je osnovano.”

 

Simona Šandrić Gotovac je nakon smrti svoga supruga Vlade Gotovca, zajedno s grupom njegovih prijatelja i suradnika, osnovala u Zagrebu Institut Vlado Gotovac.

“Mnogi od mladih generacija ne znaju tko je Vlado Gotovac. Ne znaju da je bio zatvorenik, patnik, u zatvoru je proveo šest godina te je osam godina imao zabranu djelovanja u javnom životu. Dakle, Vlado Gotovac nije mogao za to vrijeme ni pisati, niti objavljivati. Ali unatoč tome u zatvoru je uspio pisati i to je sačuvao. Dakle, što je zadatak i cilj Instituta Vlado Gotovac? Prije svega, sakupiti, klasificirati i objaviti umjetničku, filozofsku i humanističku ostavštinu Vlade Gotovca. Bio je pjesnik, filozof, kritičar umjetnosti, političar, publicist i novinar koji je zbog riječi koje napisao i izgovorio morao izdržati strašnu kaznu.”

 

Govoreći o vjeri Vlade Gotovca u Boga, Simona Šandrić Gotovac naglasila je kako je njegova vjera bila duboka te je vjerovao u vječnost.

“Kad je pisao u zatvoru nije upotrebljavao riječ ‘Bog’ jer bi mu svi papiri bili poderani nego je upotrebljavao riječ ‘vječnost’, a ta je riječ prolazila jer oni nisu znali što je ‘vječnost’, a to je Bog u kojeg je Vlado čvrsto vjerovao i koji Mu je davao snagu da izdrži ponižavanje u zatvoru u Gradiški gdje se razbolio, a ta ga je bolest odvela na drugi svijet. U zatvoru je dobio hepatitis B koji vodi prema konačnici. Vlado je često znao govoriti da tko ne zna živjeti, taj neće znati ni umrijeti. Vlado kad je umro nije umro u grču već je znao da odlazi svome Ocu,” kazala je 2011. godine u razgovoru za HKR Simona Šandrić Gotovac.

 

Dr. Šandrić Gotovac bila je aktivna i zauzeta vjernica, rado je dolazila u našu crkvu sv. Jeronima i u naš Zavod, uvijek je bila spremna pomoći svakome u bilo koje doba dana i noći, stavljajući uvijek drugoga na prvo mjesto. Mogli bismo reći da je njenim odlaskom hrvatska rimska zajednica izgubila svog anđela čuvara. Neka joj dobri Bog bude nagrada za sve ono dobro koje je za života učinila drugima.