Na 4. vazmenu nedjelju, 8. svibnja 2022., a koja je u liturgiji Katoličke crkve ujedno i nedjelja Dobrog Pastira, u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu održan je proljetni susret hrvatskih rimskih studenata. Euharistijsko slavlje predvodio je i propovijedao o. Alan Modrić, duhovnik Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima i profesor na Papinskom sveučilištu Gregoriana. U koncelebraciji, uz rektora Zavoda sv. Jeronima vlč. Marka Đurina i vicerektora vlč. Marka Škrabu, bilo je 20-ak drugih svećenika.
Proljetni susret hrvatskih rimskih studenata organizira se svake godine uz proslavu svetog Leopolda Bogdana Mandića i blaženog Ivana Merza. Upravo na ovu dvojicu velikana hrvatske duhovnosti naslonio je o. Modrić svoju homiliju gledajući ih iz perspektive Uskrslog Krista koji je bio njihov Učitelj i Dobri Pastir. Tako se ponajprije dotakao ljudske želje da čovjek bude potpuno i uvijek od svega slobodan. U toj borbi za slobodu, koja je opipljiva u sve novijim i pojedinačnim pozivima na ljudska prava, zaboravila se osnovna antropološka osobina čovjeka: da je on stvorenje koje je potrebno drugoga kako bi ga usmjerio na pravi put. Čovjek ima potrebu da bude vođen, on je u dubini svojeg bića i u pozitivno-kristovskom smislu „ovca“: onaj koji ima potrebu da ga Pastir štiti, vodi na obilne pašnjake i čuva u ljubavi i milosrđu za vječnost. Uzor pravog i istinskog vodstva p. Modrić vidi u Isusu Kristu – Dobrom Pastiru koji je za svoje spreman položiti život te koji ne ugrožava ljudsku slobodu već one koji su mu povjereni uvijek iznova traži jer ih poznaje. Glagol „poznavati“ u biblijskom govoru, istaknuo je propovjednik, označava prisnost, zajedništvo i bliskost a ne radi se o površnim iskustvima već o istini koja proizlazi iz trojstvenog života gdje su Otac i Sin u potpunosti jedno. U takvo zajedništvo Bog želi voditi svoje i dati im udjela na nebeskom slavlju, na vječnoj Jaganjčevoj Gozbi.
Put do ovog slavlja s čovjekove strane treba biti popločan vjerom, predanjem i kršćanskim svjedočenjem. A u ovom su nam uzori, kako je istaknuo o. Modrić, sv. Leopold Bogdan Mandić i blaženi Ivan Merz! Leopold, čija je „visina“ bila 135 cm, postao je Božji div koji nas uči kako ponizno služiti i život graditi na milosrđu i opraštanju. On je u svojoj sobici u Padovi postao produžena ruka Dobrog Pastira te je svojim služenjem, u blagosti i strpljivosti, vratio mnoge zalutale ovce u Božje stado. S druge strane, bl. Ivan Merz, uzor čestitosti i čistoće, svojim je životom pomirio vjeru i znanost. Pokazao je kako se potpuna, zrela i ljudska osoba postaje onda kada se vjera i razum ujedine. On je kršćansku vjeru prihvatio kao svoje životno zvanje te su zbog toga mladi na njegov grob isklesali natpis „Kristov orao“ – jer je bio onaj koji drugima pokazuje put k Suncu Gospodinovog uskrsnuća i pobjede nad grijehom. Duhovnik je svoju homiliju zaključio riječima: „Neka nam primjeri ove dvojice naših svetih sunarodnjaka budu pouka za duhovni, konkretni praktični život, kako bi mogli privoditi duše k Bogu milosrđem, ljubavlju i praštanjem. Isto tako, da ono – što kao budući i sadašnji intelektualci primimo od naših studija i bavljenja znanošću – ne bude pokvareno našim karijerizmom i sebičnošću, nego oplemenjeno s dubokom i istinskom vjerom, s duhom poniznosti i spremnosti kako bi ono što primimo davali u služenju Bogu i braći i sestrama koji i danas čeznu za vjerodostojnim znakovima Dobrog Pastira, Isusa Krista“.
Na kraju euharistijskog slavlja riječi zahvale uputio je rektor Zavoda vlč. Marko Đurin. Zahvalio se o. Alanu Modriću na prisustvu i propovijedi, Mješovitom pjevačkom zboru „Štorija“ iz Rukavca koja je svojim pjevanjem uzveličao ovu proslavu i koje je poslije svete mise održao kratki koncert u crkvi te salezijanskim bogoslovima koji su posluživali na ovom euharistijskom slavlju. Nakon mise u Zavodu je upriličen domjenak.
Mješoviti pjevački zbor „Štorija“ iz Rukavca dio je Udruge „Domoljub 1909.“ te postoji od 2011. godine kada je osnovan. Okuplja 20-tak članova.
Društvo „Domoljub 1909.“ u Rukavcu pokraj Opatije, općina Matulji, osnovano je 1909. godine sa svrhom podupiranja članova prigodom bolesti ili smrti i izobrazbe članova, čitanjem poučnih knjiga, društvenom knjižnicom, sijelima i zabavama.
Zbor se do sada predstavio velikim Uskršnjim i ljetnim koncertima na području Primorsko-goranske županije, te na božićno – novogodišnjim koncertima u Opatiji, Matuljima, otoku Krku i Ilirskoj Bistrici (Slovenija). Veliki uspjeh bilježe i na Liburnijskim smotrama zborova, a najviše su ponosni na „Večer od kanta i štorije“ i večer „Za kušćić raja“ koje su se održale u sklopu Petrova u Rukavcu gdje su ugostili prijateljske zborove i osim njih predstavili i zanimljive predstave na čakavštini koje izvodi dramska skupina.
Gabrijel Kamber
Foto: Marko Martić
