Na svetkovinu Svih Svetih, svećenici studenti iz Papinskog hrvatskog Zavoda sv. Jeronima zajedno s rektorom msgr. Jurom Bogdanom i vicerektorom don Željkom Majićem pohodili su rimsko gradsko groblje Campo Verano. Mjesto okupljanja i molitve bila je zavodska grobnica iz 1859. godine, u kojoj su pokopani mnogi hrvatski svećenici. Na molitvi za pokojne sudjelovale su gotovo sve sestre milosrdnice iz rimske delegature zajedno s vrhovnom poglavaricom iz Zagreba s. Blagom Bunčuga i sestre kćeri milosrđa s vrhovnom poglavaricom s. Emilom Barbarić. Molitvi za pokojne i ove godine nazočio je veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici prof. Emilio Marin.
U uvodnim riječima, msgr. Jure Bogdan je istaknuo kako je naš pohod grobljima prožet željom da Gospodin učvrsti našu vjeru u uskrsnuće i potom je nastavio: “U mislima napose mislimo na sve naše sunarodnjake koji su svoje ovozemaljsko putovanje završili daleko od svoje domovine, u Rimu, u sjeni čempresa sv. Lovre protođakona, mučenika i na ostalim rimskim grobljima. Samo malome broju od njih poznajemo imena…. Molimo dobroga Boga da njihova imena budu zapisana u knjizi života. Ovdje pored grobnice Zavoda i crkve sv. Jeronima, gdje je pokopano više naših svećenika, katoličkih laika i gdje su bile pokopane i neke naše redovnice, uzdižemo svoje molitve za sve njih, za sve naše pokojne, poglavito za one kojih se nitko ne spominje u svojim molitvama.”
Prema običaju da se svake godine u ovoj prigodi komemorira jedan od pokojnika iz hrvatske rimske zajednice, koji je bio povezan s hrvatskim svetojeronimskim ustanovama, ove godine je s. M. Katarina Saganić, delegata Delegature Presvetih srdaca Isusa i Marije u Rimu govorila o sestrama milosrdnicama koje su došle u Rim u Zavod svetog Jeronima prije 85 godina. Svoju djelatnost sestre su razvile i na drugim područjima, kako u Rimu tako i raznim mjestima po Italiji, pa je točno prije 50 godina, na svetkovinu Svih Svetih njihova zajednica u Rimu uzdignuta na razinu delegature.
S. M. Katarina predstavila je ukratko povijest dolaska sestara i osnutak delegature u Rimu. „Kroz 85 godina djelovanja, 24 sestre su utkale u povijest Zavoda svoj rad i život. Sestrinski se brinu za mlade svećenike, crkvene i državne dostojanstvenike koji navraćaju u Zavod, kao i za nebrojene Hrvate koji u različitim životnim okolnostima u Zavodu traže duhovnu i materijalnu okrijepu.“ U samostanu u Centocellama osnovale su školu, dječji vrtić, kuću za stare i bolesne. Odgojile su brojne generacije mladih naraštaja s kojima su dan prije zahvalile Bogu za sva dobročinstva u župnoj crkvi San Felice da Cantalice.
Od brojnih pokojnih sestara koje su primjerom nesebičnoga života gradile Crkvu teško je bilo izdvojiti neku od njih a da se ne nanese nepravda drugim sestrama koje su izgarale za Krista sve do kraja. Ipak s. M. Katarina progovorila je o s. M. Trofimi Miloslavić, koja je svetački umrla 26. studenoga 1950. godine, a bila je privremeno pokopana u grobnici Zavoda sv. Jeronima. Nakon što je iznijela njezin kratki životopis i muke kroz koje je prolazila živeći karizmu milosrdne ljubavi zbog čega je provela i pet godina u komunističkim zatvorima, zaključila je kako nam „sestra Trofima svojim životom i smrću i danas svjedoči da se za Krista i njegove neprolazne vrijednosti i ideale isplati živjeti i umrijeti. Bog na dobro okreće sve onima koji ga ljube! Pohod groblju završen je uskrsnom pjesmom Kraljice neba”.
