U subotu, 22. listopada 2016., na spomendan sv. Ivana Pavla II., svećenici studenti Papinskoga hrvatskoga zavoda sv. Jeronima, zajedno s rektorom preč. Božom Radošem i vicerektorom vlč. Markom Đurinom, te časnim sestrama i ostalim djelatnicama Zavoda, imali su duhovnu obnovu u svetištu Gospe od Božanske ljubavi (Divino Amore) kraj Rima. Duhovna obnova na početku nove akademske godine tradicionalno se održava u ovome znamenitom marijanskom svetištu, a održao ju je p. Mihály Szentmártoni DI, duhovnik Zavoda i profesor na Papinskom sveučilištu Gregoriana.
U svom duhovnom nagovoru, u kojem je p. Szentmártoni razmatrao darove Duha Svetoga kroz vidik krjepostî kojima u životu pokazujemo da posjedujemo milosti istoga Duha, posebice je istaknuo kako svećenik svoje svećeništvo doživljava najviše kroz službu i aktivnosti koje vrši na župi; zato svećenik u Zavodu, koji je trenutno lišen pastoralnih dužnosti, ima priliku doživjeti svoje svećeništvo ontološki i promatrati ga mistično.
Nakon vremena predviđenoga za svetu Ispovijed i osobnu molitvu, svećenici Zavoda slavili su sveto euharistijsko slavlje u jednoj od kapelica Svetišta, u kapelici Duha Svetoga, a predslavio je rektor preč. Bože Radoš.
U svojoj se propovijedi duhovnik p. Mihály Szentmártoni osvrnuo na prispodobu o cariniku i farizeju koji se istovremeno dolaze moliti u Hram. P. Szentmártoni je objasnio kako se carinikovo opravdanje pred Bogom nalazi u tome što je u svojoj molitvu uključio drugoga, odnosno molio je za oproštenje svojih grijeha bivajući svjestan da mu je za to potreban upravo Drugi, Bog; s druge strane, farizej pokazuje samodostatnost i Boga uzima kao sredstvo kojim se odražava njegova prividna savršenost i besprigovorno obnašanje zakonskih propisa. Ipak, farizejevo hvalisanje pokazuje njegovu nesigurnost. Važno je da naša molitva ne bude opasna, da nas ne zatvori u nas same, već da nas približava Bogu i čini sve osjetljivijim za drugoga, istaknuo je p. Szentmártoni.
Matej Petrić
Foto: Zlatko Matić