Na filozofskom fakultetu Papinskoga učilišta sv. Anzelma u Rimu, karmelićanin br. Dražen-Marija Vargašević obranio je u četvrtak 28. siječnja 2010. doktorsku dizertaciju iz područja filozofije i mistike pod naslovom:
Ugodno i sabrano ozračje benediktinske opatije, koja na rimskom brežuljku Aventinu udomljuje spomenuto sveučilište, bilo je poprište akademskog čina. Snažno obilježje cijelom događaju svojom dobronamjernošću i humorom dao je njemački benediktinac o. Elmar Salmann, mentor dizertacije. Nakon uvodne molitve rektora sveučilišta Vargašević je predstavio svoj rad.
Teza se smješta u kontekst mističnoga i intelektualnoga iskustva Boga. Iskustvu se pristupa kod dvojice iskusitelja/mislioca, različitih po vremenu, pristupu i stilu, ali sličnih po strukturi obistinjenja iskustva. Kod obojice iskustvo skriva moćni impuls razvoja u izražajnom i egzistencijalnom smislu, no taj razvoj nailazi na ozbiljne zapreke te zbog toga mora proći kroz kritično razdoblje čišćenja (noć, anti-idolatrija). Ključ problema otkriva se u ljubavi. Ona je unutrašnja sila cijeloga procesa, tajna Božjega stava i objave prema čovjeku te čovjekovog prihvata objave i vlastitoga obistinjenja pred njom i u njoj. U istraživanju puta ljudskoga obistinjenja rad se oslanja na misao dvojice autora: na sv. Ivana od Križa kao mistika, mistagoga i teologa mistike i na Jean-Luca Mariona kao čovjeka intelektualnoga i vjerskoga iskustva te kao filozofa koji u fenomenologiji mučno otvara put mogućnosti govora o iskustvu Boga u današnjem postmodernom i dominantno agnostičkom vremenu.
Jedan od najvažnijih rezultata teze je jedinstveno shvaćanje pojma ljubavi: računajući s Božjom inicijativom, čovjekovom zahvalnom otvorenošću Bogu i posredovanjem Isusa Krista, o ljubavi se može govoriti samo kao jedinstvenoj: ustvrdio je Vargašević. Prof. Salmann između ostalog je komentirao: iz su-prisutnosti ljubavi i u ljubavi te se obje i predaju istoj su-prisutnosti.
O mnogim od navedenih aspekata vodio se dinamičan, zanimljiv i – po sudu zainteresiranih sudionika – plodni dijalog između mentora, dvojice cenzora i kandidata. I liturgijski kontekst (spomendan sv. Tome Akvinskoga) pogodovao je dobrom i istini otvorenom ozračju.
Prije završetka akademskoga čina br. Dražen-Marija izrekao je svoju zahvalu, posebno ističući zajednički vid ostvarenoga rezultata.
Nakon uspješno okončanog akademskog čina uslijedio je opuštajući domjenak. Između ostalih bili su tu i provincijal hrvatskih karmelićana o. Vinko Mamić, prior remetskoga samostana o. Antonio Mario Čirko te roditelji doktoranta. (www.karmel.hr).
