Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije Marijo Volarević, obranio je 21. svibnja 2010. doktorsku radnju iz moralne teologije, na Alfozijanskoj akademiji (fakultet moralne teologije) pri Papinskome lateranskome sveučilištu u Rimu. Doktorsku tezu s naslovom «Nuovo femminismo» secondo Giovanni Paolo II: la donna nella costruzione di una nuova etica per un nuovo mondo (Novi feminizam prema Ivanu Pavlu II: žena u izgradnji nove etike za novi svijet) izradio je pod vodstvom profesora Edmunda Kowalskog i Silvija Botera Giralda.
U svome radu Volarević se bavi pitanjem «novog feminizma» i «nove etike» u nauku Ivana Pavla II. Autor ističe da Ivan Pavao II., obraćajući se ženama da pokrenu jedan «novi feminizam», ne čini ništa drugo nego ih poziva da otkriju svoju izvornu originalnost, biti žena stvorena na sliku i priliku Božju. Tako utemeljen antropološki «novi feminizam» za posljedicu ima i etički zahtjev ostvarenja te slike. «Novi feminizam» predložen od Ivana Pavla II. proizlazi kao rezultat papinoga isčitavanja «znakova vremena». “Ženstvenost” je, u svemu bogatstvu darova što ih posjeduje jedino žena, univerzalna vrednota. Ti darovi nisu niti manji niti veći od onih što ih posjeduje muškarac. “Ženstvenost” – vlastitosti žene, mora se stoga promatrati kao dar svemu čovječanstvu. “Novi feminizam” predložen od Ivana Pavla II. nije nipošto divinizacija slike žene, niti je neki samilosni čin prema povijesnoj sudbini žene. On je čvrsta obveza davanja uloge ženi u društvu koja joj pripada kao ženi. S druge pak strane, darovi vlastiti isključivo ženi imaju svoju vrijednost samo onda kada su u službi univerzalne etike. “Novi feminizam” Ivana Pavla II. biva pravilno shvaćen tek kada su muškarac i žena, u različitosti spolova utemeljenoj na ontološkoj jednakosti (biti stvoren na sliku Božju kao muškarac i žena), sposobni zajedno stvoriti communio personarum.
Marijo Volarević rođen je 10. listopada 1976. u Metkoviću. Za svećenika Splitsko-Makarske nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 2003. u Makarskoj. Nakon svećeničkog ređenja vršio je službu župnog vikara u Kaštel Lukšiću (2003.-2004.). Službu prefekta u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu vršio je od 2004.-2005., a u jesen 2005. dolazi u Papinski hrvatski zavod svetoga Jeronima u Rim. Na Alfozijanskoj akademiji (fakultet moralne teologije) pri Papinskome lateranskom sveučilištu, upisuje postdiplomski studij iz moralne teologije. Pod vodstvom prof. Andrzej-a Wodka napisao je magistarski rad na temu Le virtù nel libro della Sapienza come promotrici della vita piena (Kreposti u knjizi mudrosti kao promicatelji punine života), koji uspješno brani 2007. godine”.
