Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, koji boravi u Rimu na zasjedanju Biskupske sinode o novoj evangelizaciji, slavio je 25. listopada 2012. sv. misu za domovinu, uz koncelebraciju banjolučkoga pomoćnog biskupa Marka Semrena te biskupa biskupije Trömsa u Norveškoj Berislava Grgića, u crkvi Ara Coeli u Rimu, gdje se nalaze posmrtni ostaci posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić – Kosača.
Nadbiskup se u svojoj homiliji osvrnuo na životni put kraljice Katarine. Podsjetio je i na dva pastoralna pohoda Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini, čime je (sada blaženi papa) pokazao brigu za tu zemlju. Nadbiskup je potaknuo na molitvu za domovinu, posebno za katolike – Hrvate i njihovu jednakopravnost u današnjem bosansko-hercegovačkom društvu.
Kraljica Katarina Kotromanić-Kosača potječe, iz hrvatske velikaške obitelji Kosača iz Hercegovine. Kćerka Jelene i Stjepana Kosača, rođena je u Blagaju kraj Mostara oko godine 1425. Udala se za pretposljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaša.
Nakon turskog osvajanja Bosne 1463. godine, kraljica se Katarina s pratnjom povukla na Kupres. Tamo je pokušala okupiti snage snage za obranu zemlje. Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoljeti ni na Kupresu, kraljica se preko Konjica zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do Stona, a zatim do Dubrovnika. U Dubrovniku je pohranila mač pokojnog joj supruga kralja Stjepana Tomaša Kotromanića. Taj mač je ostavila “da se preda njezinu sinu Šimunu, kad se oslobodi turskog ropstva”, kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. Nakon nekog vremena kraljica Katarina je iz Dubrovnika preselila u Rim, gdje je sve do smrti “radila na oslobađanju svoje zemlje i obrani svoje vjere”. Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je 25. listopada 1478. u Rimu. Njezino tijelo položeno je u grobnicu pored glavnoga oltara u rimskoj bazilici Ara Coeli na Kapitoliju.
