U ponedjeljak 12. svibnja 2014. u dvorani pape Pavla VI. u Vatikanu, Sveti Otac papa Franjo primio je u posebnu audijenciju poglavare crkvenih dijecenskih i redovničkih odgojnih zavoda (kolegija), te svećenike i bogoslove studente (dijecezanske i redovničke) koji se nalaze u Rimu na studiju, a tijekom svog boravka borave u nekom od brojnih rimskih crkvenih kolegija ili pak u samostanima svojih redovničkih zajednica. Susretu su nazočili rektori i profesori svećenici s papinskih crkvenih sveučilišta. Prefekt kongregacije za katolički odgoj kardinal Zenom Grocholewski i kardinal Beniamino Stella prefekt kongregacije za kler, pozvali su sva papinska crkvena sveučilišta u Rimu da svi svećenici i svećenički kandidati budu slobodni od sveučilišnih obveza kako bi mogli sudjelovati na susretu sa Svetim Ocem. Među nekoliko tisuća svećenika i svećeničkih kandidata, na susretu su, između ostalih, bili svećenici članovi Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima na čelu s rektorom msgr. Jurom Bogdanom i vicerektorom Markom Đurinom, te drugi bogoslovi i svećenici Hrvati koji žive u raznim rimskim kolegijima i samostanima.
Susret s Papom trajao je više od sat i pol vremena. Na samome početku, Papu je ime svih prisutnih pozdravio prefekt Kongregacije za kler kard. Beniamino Stella. Papa se najprije posebno obratio studentima porijeklom iz zemalja Bliskog istoka te Ukrajine izražavajući im svoju molitvenu blizini u teškim trenucima patnje koju Crkva i narod proživljavaju u tim zemljama.
Potom se susret nastavio u prisnom ozračju. Nekoliko svećenika i bogoslova postavljalo je pitanja Papi na koja je on spontano odgovarao. Odgovarajući na prvo pitanje vezano uz akademsku formaciju svećenika i svećeničkih kandidata, Papa je primijetio kako postoji opasnost od „akademizma“ te naglasio kako postoje četiri temeljna stupa na kojima počiva svećenička formacija: duhovna formacija, akademsko obrazovanje, odgoj za zajedništvo te odgoj za apostolat. ‘Istina je da ste poslani ovdje u Rimu radi intelektualne naobrazbe, ali trebaju se čuvati i ostala tri stupa jer su svi oni međusobno povezani. Ne mogu razumjeti svećenika koji dođe ovdje u Rim da bi stekao diplomu, a koji ne živi zajednički život ili ne brine o svom duhovnom životu (svakodnevna sveta misa, svakodnevna molitva, lectio divina, osobna molitva)’, naglasio je Papa te dodao kako je svećeništvo ono što je svima temeljno. Ako se gleda samo na akademski dio, postoji opasnost prelaska u ideologiju, što iskrivljuje sliku Crkve, istaknuo je Papa.
Drugo pitanje Papi je postavio bogoslov iz Kine tražeći savjet za zajednički život. Papa je u svom odgovoru istaknuo važnost zajednice. Sigurno da u zajedničkom životu postoje i loše stvari poput borbe za vlast, zavisti i ljubomore, ali isto tako i one dobre poput prijateljstva te zdravog razmumijevanja ideja i mišljenja, spomenuo je Papa te dao dva važna savjeta: ne ogovarati jedni druge imajući hrabrosti s poštovanjem reći u lice ljudima ono što se želi reći, te važnost molitvi za sve članove zajednice u kojoj živimo, a posebno za one s kojima imamo neke probleme ili kojima ne želimo dobro.
Odgovarajući na pitanje meksičkog studenta vezano uz vjernost svome zvanju papa Franjo istaknuo je kako je budnost kršćanski stav te dodao kako je važno bdjeti nad samim sobom te nadzirati svoje srce. ‘Mi trebamo biti gospodari svoga srca. Što osjeća moje srce, što traži? Što me danas učinilo sretnim, a što me nije usrećilo? Ne smijemo završiti dan bez da smo to učinili!’, naglasio je Sveti Otac. Kada se pak dogode trenuci previranja i nemira prva stvar koju Papa savjetuje jest staviti se pod plašt Majke Božje i tu čekati smirenje, podsjećajući kako je upravo najstarija latinska molitva Majci Božjoj „Sub tuum presidium Sancta Dei Genetrix“. Potom je napomenuo kako je svećenik koji zaboravlja na svoju nebesku Majku siroče te nastavio: „U teškim trenucima dijete uvijek najprije ide k svojoj majci. I mi smo u svome duhovnom životu djeca: ne smijemo to nikada zaboraviti!“, naglasio je Papa.
Vezano uz pitanje na koji način svećenik treba voditi crkvenu zajednicu, Papa je istaknuo kako postoji samo jedan put: služenje. ‘Ako nema služenja, ne možeš voditi narod. Pastir mora biti uvijek na raspolaganju svom narodu. Pastir mora pomoći narodu da raste, da hoda’, rekao je Papa te potaknuo svećenike da čitaju govor sv. Augustina „O pastirima“. Naglasio je kako postoje tri stepenice koje svećenika vode do svih ostalih grijeha: navezanost na novac, taština i oholost.
Također, Papa je nazočnima iznio ukratko kako prosječno izgleda njegov radni dan koji je prožet molitvom i radom te naglasio kako je za svećenika ideal da ‘dan završi umoran zbog učinjenih stvari.’
Govoreći o novoj evangelizaciji Papa je rekao: ‘Za mene evangelizacija znači izaći iz samoga sebe; ona pretpostavlja dimenziju transcendentnoga u klanjanju i kontemplaciji Boga, ali isto tako i dimenziju transcendentnoga prema braći, prema ljudima. Izaći iz, izaći iz! Za mene je to srž evanđelja. Izaći znači stići, doći k nekome, tj. blizinu. Ako ne izađeš iz samoga sebe, nikad nećeš imati blizinu. Biti bliz ljudima, biti bliz svima! jer ne može se evangelizirati bez blizine, bez blizine srca, ali isto tako i bez fizičke blizine’.
Papa se također osvrnuo i na svećeničke propovijedi koje su često puta, kako on sam kaže dosadne, ako nema te blizine. ‘Upravo se u propovijedi mjeri koliko je svećenik blizak svome narodu’, naglasio je Papa dodavši kako se propovijed treba razlikovati od predavanja i simpozijskog izlaganja te kako ona pretpostavlja molitvu, studij, poznavanje osoba kojima se govori, te na kraju blizinu. Svećenicima je savjetovao da imaju kratke i sadržajne propovijedi te da ne propovijedaju dulje od 8-10 minuta jer nakon toga ‘pažnja ode’.
Posljednje pitanje bilo je vezano uz nasljedovanje Dobroga pastira. Papa je u svom odgovoru napomenuo kako je prije svega potrebno moliti. Također, ‘temeljna je sposobnost susresti se, sposobnost čuti, slušati druge ljude, sposobnost da se zajedno traži put’. Papa je rekao i kako je važno ne dati se prestrašiti stvarima te kako je potreban i redoviti susret s biskupom.
Posebno je naglasio i važnost prijateljstva u svećeničkom životu: ‘Kako je lijepo svećeničko prijateljstvo, kada se svećenici poznaju kao dva, tri, četiri brata, kada pričaju o svojim problemima, o svojim radostima, o svojim očekivanjima… Svećeničko prijateljstvo. Tražite to, to je važno. Biti prijatelji… prijatelji. Vjerujem da to jako pomaže da se živi svećenički život, da se živi duhovni život, apostolski život, zajedničarski život te isto tako i akademski život: svećeničko prijateljstvo.’ ‘Želim svima vama da budete prijatelji s onima koje Gospodin stavlja pred vas’, zaključio je Papa.
