Stepinčevo 2011. u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima

Na spomendan bl. Alojzija Stepinca, 10. veljače 2011., hrvatska rimska zajednica svečano je obilježila liturgijski spomen i pedeset i prvu obljetnicu smrti blaženoga Alojzija Stepinca. Koncelebrirano večernje misno slavlje u hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu predvodio je predsjednik Papinskog vijeća za kulturu kardinal Gianfranco Ravasi. U koncelebraciji su bili glavni tajnik Biskupske sinode u Rimu nadbiskup Nikola Eterović, djelatnik u Državnome tajništvu Svete Stolice mons. Henryk Mieczyslaw Jagodziński, rektor Papinskoga hrvatskoga zavoda sv. Jeronima msgr. Jure Bogdan, rektori rimskih Zavoda: msgr. Franz Xaver Brandmayr (Pontificio Istituto Teutonico S. Maria dell’Anima),

O. Éric Sylvestre, P. S. S. (Papinski kanadski zavod), msgr. László Németh (Papinski crkveni mađarski Institut), msgr. Jan Mràz (Papinski češki Institut sv. Ivana Nepomuka), msgr. Franc Mihelčić (Papinski slovenski Zavod – Slovenicum), o. Janez Poljanšek S. J. (rektor međunarodnoga Zavoda Družbe Isusove – Collegio Internazionale del Gesù), msgr. Boguslaw Kośmider (Papinski poljski crkveni Institut), te pedesetak svećenika koji djeluju ili studiraju u Rimu. Među ovima bili su djelatnici u raznim uredima Svete Stolice, profesori na crkvenim sveučilištima itd. Službu đakona vršili su Jakov Rađa, Milan Dančuo i Sergio Rossini, a u asistenciji su bili bogoslovi iz Rimskoga velikog sjemeništa te iz Papinskog zavoda Germanicum et Hungaricum. Na misi je sudjelovalo više veleposlanika pri Svetoj Stolici i drugih diplomatskih službenika: prof. Emilio Marin (hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici), Tomislav Vidošević (hrvatski veleposlanik u Italiji), Jasna Krivošić-Prpić (veleposlanik Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici), Gjoko Gjorgjevski (makedonski veleposlanik pri Svetoj Stolici), Jozef Dravecky (slovački veleposlanik pri Svetoj Stolici) i Victor Grimaldi (veleposlanik Dominikanske Republike pri Svetoj Stolici).

Na početku misnoga slavlja msgr. Bogdan pozdravio je kardinala Ravasija i sve nazočne, ističući kako se od trenutka Stepinčeva preminuća sve do danas, hrvatska rimska zajednica okuplja oko blaženikova lika, dajući time snažno svjedočanstvo domovinske Crkve u svijetu. Na poseban način spomenuo se brojnih hrvatskih mučenika koji su nakon II. svjetskog rata osvijetlili domovinsku Crkvu svojom vjernošću i postojanošću, ističući Drinske mučenice te lik vlč. Miroslava Bulešića.

Kardinal Ravasi je nakon zahvale i pozdrava nadbiskupu Eteroviću, mons. Bogdanu i svećenicima, okupljenom mnoštvu vjernika izrazio osjećaje povezanosti s Crkvom u Hrvatskoj koja istodobno u zagrebačkoj katedrali slaveći misu časti blaženoga kardinala Stepinca. Posluživši se riječima blaženog Stepinca: “Moje srce je uvijek kucalo sa srcem moga naroda”, kardinal Ravasi protumačio je otkucaje blaženikova srca s otkucajima Božje Riječi koju je bl. Stepinac propovijedao. Riječ za koju kaže prorok Jeremija da treba biti poput čekića koji razbija stijenu i kao bukteći oganj koji prodire do kostiju. “Ako kršćani zašute, kamenje će zavikati”, istaknuo je kardinal Ravasi, posluživši se riječima kardinala Stepinca koje je izgovorio 1944. “Vjerujem kako ove riječi imaju danas jedno posebno značenje. U ovim tako sivim danima, u danima u kojima sve riječi, čak i one koje i kršćani izgovaraju, više nema odjeka, više nemaju dometa, ne dopiru do ljudi, ne utječu na ljudske savjesti. I ako u ovoj našoj umornoj Europi ne bude više ljudi kao što je bio naš blaženi Stepinac, dobro nas podsjeća Evanđelje: i kamenje će progovoriti!” Kroz sliku svjedočanstva o kojima govore biblijska čitanja, kardinal Ravasi nastavio je svoju propovijed posluživši se s dva talijanska izraza povezana uz progonstvo i mučeništvo – “paura” i “timore”. Dok “paura” predstavlja strah kroz slabost i tamu, “timore” u sebi ima odjek poštovanja. Stepinac je naravno okusio i strah u onom negativnom smislu, ali stvarnost koju je dubinski osjećao bilo je strahopoštovanje – timore. To je ono što mi trebamo tražiti, težiti za pravim poštivanjem vrijednosti, a ona najveća vrijednost je iznad nas, a to je Bog. Nakon što je pokušao oslikati riječima susret Boga i kardinala Stepinca u trenutku njegove smrti, kardinal Ravasi istaknuo je: “Geslo kardinala Stepinca – In te Domine speravi! – vjerojatno su bile prve riječi koje je on izgovorio minutu nakon svoje smrti. U susretu sa svojim Bogom i iza praga smrti, jednako kao i za života samo se u Njega uzdao”.

Pogledaj video: Ljiljane bijeli – Stepincevo u Rimu 2011

Hrvatska crkva sv. Jeronima i Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu može se nazvati najvjernijim svjedokom slavlja u čast kardinala Stepinca. Dokaz su tome liturgijska slavlja koja se već od dana njegove smrti redovito održavaju u Rimu, na kojima kardinali Rimske kurije i neki od hrvatskih (nad)biskupa veličaju spomen na blaženog kardinala Alojzija. Tako je vatikanski dnevni list Osservatore Romano, dan uoči proslave blaženikova rođenja za nebo, na svojim stranicama donio u cijelosti homiliju iz 1998. godine, kada je u Sv. Jeronimu tadašnji kardinal Joseph Ratzinger predvodio misno slavlje. Bila je to godina kada je Stepinac proglašen blaženim. Tadašnji kardinal Ratzinger Stepinca je usporedio s likom iz Danteove Božanske komedije. Čovjek pogleda usmjerena prema Veronikinu rubcu, lik je kardinala Stepinca koji je gledajući Kristovo lice samoga sebe poistovjetio s Kristovim patnjama. Upravu o toj svetosti svijetlog lika Crkve u Hrvata kroz povijest je svjedočilo i danas svjedoči mnoštvo vjernika, ne samo studenata, redovnica i prijatelja Zavoda sv. Jeronima te Hrvata koji rade ili žive u Rimu, već i brojni talijanski vjernici i svećenici koji su se i ove godine okupili na zajedničku proslavu Stepinčeva. Liturgijsko slavlje pratio je svetojeronimski zbor pod vodstvom vicerektora don Željka Majića i studentice Martine Lončar za orguljama.