Proljetni susret hrvatskih rimskih studenata prigodom blagdana sv. Leopolda Bogdana Mandića i bl. Ivana Merza održan je u Hrvatskoj crkvi Svetoga Jeronima u Rimu u nedjelju 12. svibnja, svečanim Euharistijskim slavljem koje je predvodio vlč. dr. sc. Petar Popović, svećenik Porečke i Pulske biskupije, pitomac Zavoda i asistent na katedri crkvenoga prava Papinskog sveučilišta Svetoga Križa u Rimu u zajedništvu s oko 30 svećenika. Svetoj su misi, uz ostale, nazočili Neven Pelicarić, veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, Jasen Mesić, veleposlanik Republike Hrvatske u Italiji te drugi diplomatski djelatnici.
Prigodna homilija koju je izrekao vlč. Petar sastojala se u dva dijela. U prvome dijelu homilije u kratkim crtama se osvrnuo na lik studenta u Rimu, ističući sve poteškoće sa kojima se u takvim okolnostima osoba može susresti od zamke da bude vječni turist u Vječnome Gradu i ne ispuni misiju na koju je poslana do odgovornoga vršenja povjerenih dužnosti. Povlačeći paralelu sa Isusovom kušnjom u pustinji vlč. Popović je naglasio da svaki kršćanin može biti kušan od strane Đavla na područjima na kojima je bio kušan i sam Gospodin te da je najvažnije stavljati svoje pouzdanje u Božje ruke čak i kada ne osjećamo njegovu prisutnost. „Studij u Rimu je vrijeme u kojem kušamo naša brojna ograničenja – gdje smo često dovedeni do krajnjih granica naših sposobnosti, često suočeni sa stvarima za koje osjećamo kako nas nadilaze. Sigurno je svatko od nas bio u napasti teško prepoznati Kristovu prisutnost u naporima studija, živjeti ovaj napor oslonjeni samo na svoje snage. Možda je netko doživio prve, nazovimo ih tako, “duhovne metke” ili “udarce” u svom svećeničkom, redovničkom ili laičkom pozivu upravo ovdje u Rimu. Možda je netko od nas ovdje živio razdoblja u kojima je osjećao da mu se tlo i sve sigurnosti izmiču pod nogama.“ U drugom dijelu homilije oslanjajući se na Riječ Božju vlč. Popović istaknuo je važnost toga da budemo svjesni trajne Božje prisutnosti u našem životu i u svim prilikama i izazovima života, jer On je pastir dobri koji je „sutrpio“ sa nama, i da je prevažno osluškivati njegovu Riječ kroz koju ćemo upoznati Njegovu volju i tako zaslužiti vječni život. „Zbog toga možemo “slušati glas njegov” više nego glas svijeta – koji nam ponekad govori kako je sve besmisleno, više nego glas naših misli, dojmova, osjećaja, pa čak i razuma koji se, kako kaže Ivan Pavao II. u enciklici Fides et Ratio, može i sam nasukati i imati iskustvo racionalnog promašaja pred situacijama križa (n. 23)“ istaknuo je vlč. Popović.
Na kraju mise rektor Zavoda don Bože Radoš zahvalio je vlč. Petru na predvođenju Euharistijskoga slavlja i na upućenim riječima te pozvao sve na prigodni domjenak i druženje u zavodske prostorije.
Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti zbor Hrvatske crkve sv. Jeronima na čelu s orguljašem mo
. Josipom Vidasom, svećenikom Krčke biskupije, a liturgijom su kao ceremonijari ravnali vlč. Marko Škraba i vlč. Bojan Ivešić, svećenici Vrhbosanske nadbiskupije.
Tekst: Bojan Ivešić
Foto: Elvir Tabaković
