foto HINA/ Edvard ŠUŠAK/
U četvrtak 25. listopada 2018. u 89. godini života i 62. godini svećeništva u KB “Sestre milosrdnice” u Zagrebu je preminuo mons. Ivan Golub, svećenik i teolog, znanstvenik i književnik, povjesničar kulture, vrhunski hrvatski intelektualac. Rodio se u Kalinovcu na prvi dan ljeta 21. lipnja 1930. kao petnaesto i najmlađe dijete u obitelji Luke Goluba i Barbare Golub, rođene Kovač. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu Kalinovcu (1937-1942), a kao pitomac Nadbiskupskoga dječačkog sjemeništa u Zagrebu polazi Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju (1942-1950).
Od 1950. do 1958. (uz prekid zbog odsluženja vojnog roka) studira na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 29. lipnja 1957. u Zagrebačkoj katedrali polaganjem ruku zagrebačkoga nadbiskupa koadjutora Franje Šepera zaređen je za svećenika.
Od 1957. mladomisnik Golub privremeni je upravitelj župe Posavski Bregi i Dubrovčak Lijevi, a od 1958. do 1960. kapelan u Krapini. Pomaže u župi sv. Jeronima u Zagrebu (1960-1961). Čekajući osamnaest mjeseci da mu se izda putovnica za studij u Rimu započinje rad na doktorskoj disertaciji o Jurju Križaniću. Od 1961. do 1964. kao pitomac Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu studira na Papinskom sveučilištu Gregorijani, gdje 1963. doktorira disertacijom o ekleziologiji Jurja Križanića »De mente ecclesiologica Georgii Križanić«, i na Papinskom biblijskom institutu gdje 1964. postiže akademski stupanj licencijata odnosno magistra biblijskih znanosti.
Od 1964. predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Ubrzo se habilitira radnjom »Čovjek slika božja«. Kao docent radio je od 1969., kao izvanredni profesor od 1976., a kao redovni profesor od 1979. godine. Bio je pročelnik Katedre za dogmatsku teologiju od 1969. do umirovljenja 2000. Od 1971/72. do 1976/77. obnaša dužnost pročelnika Katedre fundamentalne teologije. Nakon smrti pročelnika dr. Josipa Turčinovića, deset godina obnaša dužnost pročelnika Katedre za ekumensku teologiju. Promotor je dogmatske i ekumenske specijalizacije. Predstojnik je Instituta za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić« od osnutka 1986. do 2000. Prvi je pročelnik Odjela za kršćanski istok istog Instituta. Od 1984/85. pozvani je profesor Papinskoga orijentalnog instituta u Rimu, gdje predaje kolegije iz područja povijesti istočne teologije i ekumenizma (Juraj Križanić) i kao mentor vodi doktorske disertacije. Od 1969. do 1972. rektor je Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu. Predavanjima i referatima gostuje na sveučilištima u Rimu, Genovi, Udinama, Milanu Beču, New Yorku, New Havenu, Cambridgeu (Massachusetts), Fredericksburgu, i drugdje.
Utemeljitelj je časopisa »Spectrum« (1967), niza »Hrvatska kršćanska bibliografija« (1968) i »Bibliographia Sacra Croatica«, te pokretač i urednik biltena za komunikaciju klera Zagrebačke nadbiskupije »Zajedništvo« (1969-1972).
Primio je brojne nagrade i priznanja: godišnju nacionalnu nagradu »Vladimir Nazor« za poeziju (1995), maslinov vijenac za poeziju od svehrvatskoga poetskog skupa »Croatia rediviva – kaj, ča, što, quid« (Selca, 1998), priznanje-plaketu na 12. pjesničkim susretima »Dobrojutro more, za osobit doprinos hrvatskoj književnosti« (Podstrana, 2008), povelju »Visoka žuta žita, za sveukupan književni opus i za trajni doprinos hrvatskoj književnosti« (Drenovci, 2009), priznanje »Mare nostrum Croaticum« (2010), nagradu »Dobriša Cesarić« za zbirku pjesama Suze i zvijezde (2012).
Godine 2007. ustoličen je za začasnoga kanonika Čazmansko-varaždinskog zbornoga Kaptola Duha Svetoga za zasluge u Crkvi i kulturi, a 2010. papa Benedikt XVI. imenovao ga je kapelanom (počasnim ukućaninom) Njegove Svetosti s naslovom monsinjora.
Od 1992. do 1997. član je Međunarodne teološke komisije u Vatikanu. Član je Mariološkog instituta u Zagrebu. Član je Društva hrvatskih književnika, Međunarodnoga društva književnika P.E.N.a, Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima, Hrvatskoga mariološkog instituta, Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Društva povjesničara umjetnosti, dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dopisni član Austrijske akademije znanosti, član stranac Talijanske književne akademije Arkadije s arkadijskim imenom Arione Geresteo, akademik Papinske akademije Tiberine u Rimu, redoviti član akademik Akademije Ruske književnosti te Međunarodne udruge katolika esperantista.
Ivan Golub je povrh osamdesetak knjiga, objavio niz znanstvenih rasprava, arhivskih izvora, književnih radova i raznih ogleda s područja teologije, književnosti i povijesti kulture u domaćim i inozemnim časopisima, na hrvatskom, latinskom, slovenskom, češkom, poljskom, ruskom, engleskom, esperanto, francuskom, španjolskom, njemačkom, talijanskom, portugalskom…
Više mu je pjesama uglazbljeno. Također je autor nekoliko filmskih scenarija o životu Jurja Klovića i Rimu.
Često je i rado boravio u Zavodu sv. Jeronima gdje je odsjedao za vrijeme svojih rimskih boravaka, najprije kao svećenik-student, a kasnije kao pozvani profesor na Papinskom orijentalnom institutu te kao vrijedni i marljivi istraživač rimskih arhiva i biblioteka gdje je prikupio, pronašao i objavio mnoštvo arhivske građe o Jurju Križaniću, Ivanu Paštriću i Juliju Kloviću. Prof. Golubu pripada ugledno mjesto među zaslužnim istražiteljima hrvatske baštine sv. Jeronima u Rimu.
O 60. godišnjici života Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u znak zahvalnosti posvetio mu je spomenicu »Homo imago et amicus Dei« (Rim, 1991).
