U Los Angelesu je u utorak 7. lipnja 2016. u 103. godini života preminuo mons. Srećko (Felix) Diomartić, bivši pitomac Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima.
Mons. Diomartić rođen je 2. listopada 1914. na otoku Zlarinu gdje je i pohađao osnovnu školu. Potom odlazi u Sjemenište u Šibenik gdje je osam godina pohađao klasičnu gimnaziju. Maturirao je 1933. godine te započeo studij teologije i filozofije u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu (tri godine) koji je potom nastavio u Zagrebu. Za svećenika Šibenske biskupije zaredio ga je šibenski biskup Jeronim Mileta 8. kolovoza 1937. u župnoj crkvi u rodnome Zlarinu. Prvu godinu svećeničke službe bio je pomoćnik župnika u Vodicama. Biskup Mileta imenuje ga svojim tajnikom 1938. Na toj službi ostaje godinu dana jer ga već iduće godine biskup šalje u Rim na poslijediplomski studij. U Zavod sv. Jeronima stiže 5. studenoga 1939. te ostaje sve do 1947. To je bilo razdoblje II. Svjetskog rata kada su svećenici i preko ljeta ostajali u zavodu zbog nemogućnosti komunikacije s domovinom te bojazni da se nakon dolaska kući više ne bi ponovno mogli vratiti natrag u Rim.
Studirao je teologiju i kanonsko pravo na Papinskom Sveučilištu Gregorijana. Doktorirao je iz kanonskog prava 30. lipnja 1943. s tezom: De potestate discretionali in Jure Canonico. Biskup Mileta dopustio mu je da iste godine nastavi teologiju na Gregorijani te tečaj na Svetoj Rimskoj Roti (Sacra Rota Romana) gdje je postigao naslov advokat Svete Rimske Rote. Doktorsku radnju iz teologije s naslovom Marcus Marulus Spalatensis (1450-1524) eiusque doctrina ascetica obranio je na Gregorijani 14. svibnja 1946.
Iz Zavoda sv. Jeronima odselio je 1947. godine u Sjedinjene Američke Države, u New York. U nadbiskupiji New York bio je župnim pomoćnikom na tri župe. Na poziv nadbiskupa Los Angelesa Jamesa McIntyrea, koji je za vrijeme don Srećkova boravka u New Yorku bio kancelar njujorške nadbiskupije, a kasnije je kao nadbiskup Los Angelesa imenovan i kardinalom, 1950. godine odlazi u Los Angeles. On mu je povjerio hrvatsku župu sv. Ante u kojoj je pastoralno djelovao punih 36 godina. U mirovinu je pošao 1986. godine, no ostao je na istoj župi te je pastoralno pomagao svom nasljedniku don Janku Segariću, do tada svom pomoćniku.
U svom pastoralnom djelovanju nastojao je povezivati stariju generaciju Hrvata, kao i njihovu djecu rođenu u Americi, s novim doseljenicima, hrvatskim izbjeglicama nakon Drugog svjetskog rata. Župu je preporodio duhovno i materijalno. Izgradio je novi župni stan te proširio stari župnu dvoranu koja je 1995. srušena kako bi se izgradio novi župni centar. Prigodom 100. obljetnice osnutka hrvatske župe 2010. godine napisao je i izdao na engleskom jeziku knjigu „Kratka povijest hrvatske katoličke župe sv. Ante u Los Angelesu, Kalifornija“.
Uz župne obveze, obnašao je i važne i odgovorne službe u nadbiskupiji Los Angeles. Tako je 23. listopada 1953. imenovan braniteljem veze na nadbiskupijskome ženidbenom sudu. Kardinal Timothy Manning imenovao ga je savjetnikom-konzultorom u siječnju 1978. Članom Svećeničkog vijeća postao je u siječnju 1981. Savjetnikom za mlađi kler imenovan je 22. studenoga 1971. Nadbiskupijskim vikarom za useljenike imenovan je 21. studenoga 1976. U Nadbiskupiju Los Angeles inkardiniran je 26. srpnja 1963. Papa Pavao VI. imenovao ga je počasnim prelatom 25. travnja 1978.
Hrvatska Narodna Udruga (središnjica svih hrvatskih društava u Los Angelesu) dodijelila mu je 25. listopada 2008. nagradu za životno djelo. Dobio je i nagradu od strane „House of Representatives“ Američkog parlamenta u znak zahvale za zasluge na dobrobit hrvatske zajednice i građana Los Angelesa. U 95. godini života preselio je iz župnoga stana sv. Ante u Svećenički dom „Nazareth House“ u Los Angelesu. Cijeli je život ostao povezan sa Zavodom sv. Jeronima, a 2008. poklonio je Zavodskoj knjižnici sv. Jeronima svoje obadvije doktorske teze na latinskome jeziku u rukopisu.
