22. svibnja 2023. preminuo je mons. dr. Božo Bulat, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, ex alumnus Zavoda.
Rođen je 15. veljače 1940. godine u Bisku od oca Mate i majke Cvite rođ. Jonjić. Obitelj Mate i Cvite Bulat bila je imućna i pobožna seoska obitelj s brojnom djecom. Od toga su troje od njih osjetili Božji poziv i pošli u duhovno zvanje. Stariji brat Nikola postao je svećenik, diplomirao na KBF-u Zagrebu i bio profesor na Teologiji u Splitu (+1990). Sestra Doloroza stupila je u samostan i postala redovnica u Provinciji s. Milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Splitu. Mlađi brat Božo se također odlučio za svećeničko zvanje.
Četiri prva razreda osnovne škole pohađao je u rodnom mjestu Bisku. Nakon toga odlazi u Nadbiskupijsko sjemenište u Splitu gdje završava prvi razred ondašnje osmogodišnje Biskupske klasične gimnazije u Splitu. Tadašnje su vlasti zabranile djeci biti u sjemeništu prije završetaka osmogodišnjeg školovanja pa je Božo sa svojim vršnjacima stanovao u sjemeništu, a pohađao i završio šesti, sedmi i osmi razred osmogodišnjeg školovanja u VI. Narodnoj osmogodišnjoj školi u Splitu. Godine 1955/56. pohađa peti razred gimnazije u Biskupskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu. U jeku vjerskih progona i anticrkvene propagande onih godina komunističke vlasti su zatvorile Sjemenište i Bogosloviju u Splitu. Biskup Frane Franić morao je svoje svećeničke kandidate slati u druga još otvorena crkvena učilišta u Hrvatskoj. Tako je Božo poslan u Zagreb i u tamošnjoj Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji nastavio školovanje te 1959. položio ispit zrelosti.
Iste godine primljen je u zagrebačku bogosloviju gdje je dobio duhovnu formaciju i započeo filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je i diplomirao 1965. godine. Za đakona je zaređen u mjesecu ožujku 1964. u Zagrebu. Sv. red prezbiterata primio je u župnoj crkvi svoga rodnog mjesta Biska, 6. prosinca 1964. od dijecezanskog biskupa Frane Franića. Mladu misu je slavio u svom rodnom mjestu Bisku 8. prosinca iste godine.
Don Božo je kao mladi svećenik obnašao različite službe u crkvenim odgojnim ustanovama i pripremao se za svoj poslijediplomski studij. Četiri godine je vršio službu starijeg prefekta u Biskupskom sjemeništu u Splitu i u tom vremenu diplomirao teologiju na KBF-u u Zagrebu. Zatim je godinu dana bio ravnatelj sjemeništa i nakon toga dobio dopust od četiri godine za poslijediplomski studij pedagogije u Rimu kamo je poslan 1969. godine. Studirao je na Fakultetu odgojnih znanosti na Papinskom salezijanskom sveučilištu gdje je i doktorirao 1974. godine, usmjerenje psihologija. Naslov doktorske teze: La scuola e la politica dell’educazione e della religione nella RSF di Jugoslavia. Za vrijeme studija u Rimu bio je pitomac Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima.
Od 1. listopada 1974. predaje na Teologiji u Splitu predajući Eksperimentalnu psihologiju, Psihologiju religije i Pedagogiju. Kao nastavnik na KBF-u bio je aktivan sve do umirovljenja 2008. te nekoliko godina poslije toga kao vanjski suradnik.
Nakon povratka iz Rima u dva mandata po pet godina ponovno vrši službu ravnatelja Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu i predaje neke predmete u gimnaziji (engleski jezik, filozofiju, vjeronauk). Tih godina počeo je predavati predmete iz psihologije i na Teologiji u Splitu današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu pri katedri Filozofije, a poslije pri Katedri religiozne pedagogije i katehetike.
Ipak težište svećeničkog rada don Bože sukladno njegovim sposobnostima i afinitetima bile su odgojiteljske službe u crkvenim formacijsko-odgojnim ustanovama. Jedanaest godina bio je na čelu sjemeništa, a poslije toga Splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić imenovao ga je 1990. rektorom Bogoslovije – CBS-a i na toj će službi ostati također 11 godina. Bilo je to vrijeme Domovinskog rata i ratnih nevolja kada je kao dobri, vjerni i odgovorni upravitelj toliko puta ugostio svećenike i profesore iz Bosne koji su bili izbjeglice ili na proputovanju, koordinirao brojne pošiljke pomoći koje su stizale u zavod, obnavljao zavodsku zgradu i uveo centralno grijanje u Bogosloviju.
Posebno polje njegova djelovanja bila je aktivnost u nekoliko nadbiskupskih i nacionalnih vijeća (za sjemeništa i zvanja, za katehizaciju, za pastoral obitelji i dr.). Mnogi su ljudi u svojim problemima kod njega kao svećenika i psihologa tražili i nalazili, savjet, pomoć i ohrabrenje. Bio je redoviti suradnik Bračnog i obiteljskog savjetovališta i predavač na zaručničkim tečajevima u Splitu. Godine 1996. za svoj istaknuti rad dobio je iz Rima naslov monsinjora.
Osim profesorskih i odgojnih aktivnosti don Božo je godinu dana obnašao službu pastoralnog vikara Splitsko-makarske nadbiskupije (1989/90) te godinama nedjeljom i blagdanima pastoralno pomagao u župi Solinskih mučenika.
Kad je godine 2015. razriješen službi i stavljen u stanje mira, preselio se u Svećenički dom. Već nekoliko godina zbog srčanih problema njegovo se zdravstveno stanje počelo pogoršavati. Preminuo je u večernjim satima u ponedjeljak 22. svibnja 2023. Sprovodna misa i obred ukopa održani su u četvrtak 25. svibnja u Bisku.
