Knjiga „La Chiesa Cattolica e il comunismo in Europa centro-orientale e in Unione Sovietica“ (Katolička Crkva i komunizam u srednjo-istočnoj Europi i Sovjetskom Savezu) predstavljena je u nedjelju, 8. svibnja 2016. u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu, nakon večernje svete mise i proljetnog susreta hrvatskih rimskih studenata. Knjigu je predstavio njezin urednik i idejni začetnik prof. Jan Mikrut, svećenik Bečke nadbiskupije, profesor crkvene povijesti na Papinskom sveučilištu Gregorijani. Predstavljanje je moderirao vlč. Ivica Bošnjak, svećenik Požeške biskupije, član Zavoda sv. Jeronima.
Obrazložio je kako je sada, 25 godina nakon propasti komunizma, prilika da se dade prva objektivna povijesna ocjena događaja iz toga razdoblja. Do sada su nažalost povijest pisali komunistički vlastodršci, istaknuo je prof. Mikrut te nadodao da su mnogi od njih nakon demokratskih promjena nastavili s političkim djelovanjem iskoristivši svoj položaj kako bi onemogućili pristup arhivskoj građi. Nažalost još uvijek nisu dostupni svi arhivi, ali je ipak sazrio trenutak da se ovom knjigom pruže temeljne informacije i predstavi postojeća literatura, napomenuo je prof. Mikrut.
U samoj knjizi oko dvadesetak autora obrađuje pitanje odnosa Katoličke Crkve i komunizma u zemljama srednje i istočne Europe: Albanije, Bugarske, Češke, Slovačke, Istočne Njemačke, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Poljske, Rumunjske, Mađarske, te u zemljama nekadašnjeg Sovjetskog Saveza: Estonije, Latvije, Litve, Bjelorusije, Moldavije, Ukrajine, Kazahstana, Kirgistana, Uzbekistana, Tadžikistana, Azerbajdžana i Gruzije.
Između ostalih, biskup Tomo Vukšić, vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini piše o odnosu Katoličke Crkve i komunističkog režima u današnjoj Bosni i Hercegovini, dok povjesničar Jure Krišto obrađuje odnos Katoličke Crkve i komunističkog režima u Hrvatskoj od 1945. do 1990.
Opisujući situaciju u Bosni i Hercegovini Vukšić napominje kako je u razdoblju od 1941. do 1952. tj. za vrijeme II. svjetskog rata te neposredno po njegovu završetku na području današnje Bosne i Hercegovine tragično stradao 161 svećenik. Samo 1945. godine ubijena su 104 svećenika, dok je 57 njih ubijeno u razdoblju do 1952. godine. Najveći dio njih ubijen je od strane partizana i komunista (81% – 130 svećenika). Osim toga, iako još uvijek podatci nisu potpuni, ubijeno je 55 braće laika, klerika i sjemeništaraca te 11 časnih sestara. I oni najvećim dijelom od strane komunista. Kada se pogledaju biskupije, to konkretno znači da je Banjolučka biskupija u tom razdoblju izgubila 41,93% svojih svećenika, Mostarsko-duvanjska te Trebinjsko-mrkanska 40%, franjevci hercegovačke provincije 36,77% , franjevci provincije „Bosne Srebrne“ 24,47% te Vrhbosanska nadbiskupija 21,95% svoga klera. Biskup Vukšić ističe kako nitko nikada nije procesuiran ili barem proglašen odgovornim za sve te zločine.
Osim toga, Vukšić naglašava kako je u razdoblju nakon završetka II. svjetskog rata nastavljen progon Katoličke Crkve: zabranjen je katolički tisak, vjeronauk u školama, ukinuta su brojna vjernička udruženja, nacionalizirana su mnoga crkvena dobra, zatvorena sjemeništa te su mnogi svećenici nepravedno procesuirani i osuđeni. Situacija se malo poboljšala poslije 1960. godine, no sve do pada komunizma 1991. Crkva je na razne načine i dalje bila ugnjetavana od strane tog zločinačkog režima.
Osim progona i ubojstava svećenika i redovnika, autor u svom članku obrađuje i pitanje staleškog udruženja „Dobri Pastir“ te protokol potpisan 1966. između Svete Stolice i Jugoslavije. Članak se zaključuje kratkim osvrtom na nastanak nove države Bosne i Hercegovine 1992. te potpisivanjem Temeljnog ugovora između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine 2006. godine.
U svom članku o odnosu Katoličke Crkve i komunističkog režima u Hrvatskoj od 1945. do 1990. povjesničar Jure Krišto najprije opisuje uspon na vlast komunističke partije u Jugoslaviji te uspostavu režima straha, terora i osvete („Križni put“, marševi smrti, vojni sudovi). Potom obrađuje prve susrete predstavnika novoga režima s predstavnicima Katoličke Crkve u Hrvatskoj u svibnju 1945., prvo uhićenje zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca te pritisak od strane režima da se Katolička Crkva odvoji od Svete Stolice. Veliki dio rada posvećen je insceniranom procesu protiv nadbiskupa Stepinca. Osim toga, autor dotiče i stvarnost svećeničkih staleških udruženja koja su poticana od strane komunističke vlasti s ciljem stvaranja podjela u Crkvi, posebno među svećenicima. Šezdesetih godina dolazi do stanovitog otvaranja i popuštanja prema Katoličkoj Crkvi te se javljaju nova crkvena glasila, među kojima svakako prednjači Glas s Koncila. Pokoncilsko razdoblje obilježeno je i ponovnom uspostavom diplomatskih odnosa Svete Stolice i Jugoslavije (1966.) nakon što su oni bili naprasno prekinuti od strane Jugoslavije nakon imenovanja nadbiskupa Stepinca kardinalom 1953. godine. No, Crkva je i dalje živjela u strahu i nesigurnosti sve do pada komunističkog režima i demokratskih promjena započetih 1989. godine.
Knjiga je prvotno predstavljena na Papinskom sveučilištu Gregorijani 21. travnja 2016. Predgovor knjizi je napisao kardinal Miloslav Vlk, praški nadbiskup u miru. Izdala ju je na talijanskom jeziku izdavačka kuća Gabrielli iz Verone, a zamišljena je kao prva u nizu u biblioteci „Povijest Crkve u srednjo-istočnoj Europi“.
