Msgr. Đuro Hranić novi Đakovačko-osječki nadbiskup metropolit ex-alumnus Zavoda sv. Jeronima

Sveti Otac Papa Franjo prihvatio je 18. travnja 2013. godine odreknuće mons. Marina Srakića od službe pastoralnog upravljanja Đakovačko-osječkom nadbiskupijom, u skladu s kanonom 401 § 1 Zakonika kanonskog prava. Istoga dana imenovao je nadbiskupom metropolitom đakovačko-osječkim msgr. Đuru Hranića, dotad pomoćnog biskupa u Đakovu i naslovnoga biskupa Gaudiabe.
Novi nadbiskup metropolit iz mjesta Cerić u župi Nuštar, sin je pok. Stjepana Hranića i Eve rođ. Marković. Rodio se u Vinkovcima, 20. ožujka 1961. Osnovnu školu pohađao je u Ceriću (1967.-1971.) i Nuštru (1971.-1975.). Srednju školu pohađao je u Osijeku (1975.-1977.) i u «Biskupskoj gimnaziji J.J. Strossmayer» u Đakovu (1977.-1979.). Maturirao je u Đakovu. Vojni rok služio je u Prištini i Prizrenu od travnja 1982. do svibnja 1983. Filozofsko-teološki studij završio je u Đakovu (1979.-1986.). Za svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije zaredio ga je u Đakovu biskup Ćiril Kos 29. lipnja 1986. Od 1986. do 1987. bio je kapelanom u župi Presvetog Imena Marijina u Osijeku III. Kroz tu godinu obnašao je i službu tajnika Instituta za teološku kulturu laika sa sjedištem u župskim prostorima gore spomenute župe. U jesen 1987. biskup msgr. Ćiril Kos poslao je Đuru Hranića na poslijediplomski studij u Rim. U vrijeme rimskih studija boravio je u Zavodu sv. Jeronima od 1987.-1993. Studirao je dogmatsku teologiju na Papinskome sveučilištu Gregoriana. Magistrirao je 15. lipnja 1989. Naslov magistarske radnje: La teologia del corpo nelle catechesi di Giovanni Paolo II. Doktori¬rao je 1. lipnja 1993. Naslov teze: L’uomo immagine di Dio nell’insegna¬mento di Giovanni Paolo II (1978-1988). Moderator Hranićeve doktorske radnje bio je isusovac prof. Luis F. Ladaria, danas nadbiskup i tajnik Kongregacije za nauk vjere. Za vrijeme studija na Gregoriani Hranić je paralelno pohađao kroz tri godine 1989.-1992. «U.C.I.P.E.M. Unione Consultori Italiani Prematrimoniali e Matrimoniali. Scuola di Formazione per Consulenti Familiari Psicologi e Operatori di Consultorio. Consultorio ‘La Famiglia’». Na kraju je primio diplomu Obiteljskog savjetnika. Kroz dvije godine bio je bibliotekarom zavodske knjižnice sv. Jeronima.
Po povratku sa specijalizacije iz Rima 1993., u jesen iste godine, imenovan profesorom dogmatike na Teologiji u Đakovu, danas Katoličkome bogoslovnom fakultetu, gdje kao naslovni docent predaje sve do sada. Bio je prefekt Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu (1993.-1996.), glavni i odgovorni urednik Vjesnika Đakovačke i Srijemske biskupije od 1994.-2001., glavni tajnik Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske (1998.-2008.).
Mons. Hranić autor je niza teoloških članaka objavljenih u Vjesniku Đakovačke i Srijemske biskupije, revijama “Diacovensia”, “Kateheza”, “Bogoslovska smotra” te različitim zbornicima i časopisima. Često nastupa kao predavač na stručnim susretima, simpozijima i projektima u zemlji i inozemstvu, a u mnogo prilika pozivan je za voditelja duhovnih vježbi za laike, svećenike, redovnike i redovnice.
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 5. srpnja 2001. pomoćnim biskupom đakovačkim i srijemskim i dodijelio mu titulu naslovnog biskupa Gaudiabe. Za biskupa ga je zaredio đakovački i srijemski biskup (kasnije nadbiskup metropolit đakovačko-osječki) msgr. Marin Srakić 22. rujna 2001. u đakovačkoj katedrali. Suzareditelji su bili nadbiskupi msgr. Josip Bozanić (zagrebački nadbiskup metropolit, kasnije kardinal) i msgr. Giulio Einaudi (tada apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj). Od 1. listopada iste godine do imenovanja nadbiskupom metropolitom msgr. Hranić je obnašao službu generalnog vikara Đakovačke i Srijemske biskupije, odnosno Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji (HBK) bio je predsjednik Vijeća za kler (2002.-2007.), član Biskupske komisije HBK za laike, član Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima od 1. listopada 2007. do 29. studenoga 2012. U akademskoj godini 2011. – 2012. predsjedao je komisiji za Zavod sv. Jeronima. Trenutačno je predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju (od 2006.), predsjednik Odbora HBK za pastoral Roma (od 2006.), član Biskupske komisije HBK za dijalog sa Srpskom pravoslavnom Crkvom (od 2007.) te član Biskupske komisije HBK za školstvo i pastoral sveučilištaraca (od 2012.). Kao predstavnik Hrvatske biskupske konferencije sudjelovao je na XIII. biskupskoj sinodi o novoj evangelizaciji, koja se održala u Rimu od 7. do 28. listopada 2012. godine.
Na plenarnom zasjedanju Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE), održanom od 27. do 30. rujna 2012. godine u St. Gallenu, imenovan je predsjednikom Odjela za katehezu pri Komisiji za katehezu, školstvo i sveučilišta CCEE (od 2012.).
Bio je i član Uredničkog vijeća “Glasnika Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku” te zamjenik predsjednika Povjerenstva za promicanje suradnje između Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku i Teologije u Đakovu.
Od ustanovljenja Zavoda sv. Jeronima samo za svećenike 1901. godine do danas je u njemu boravilo 380. svećenika studenata (uključivo s 24 sadašnja svećenika studenta). Od ovih su 33 imenovani (nad)biskupima. Dvojica su postali kardinalima.