Novozaređeni vojni biskup mons. Jure Bogdan dan nakon svog biskupskog ređenja, u nedjelju 28. veljače, proslavio je mladu biskupsku misu u splitskoj prvostolnici sv. Dujma. U koncelebraciji su bili splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić, apostolski nunciji mons. Petar Rajič i mons. Martin Vidović te četrdesetak svećenika, među kojima su bili i studenti Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu.
Na početku slavlja, okupljene je pozdravio mons. Barišić i zaželo im dobrodošlicu u najstariju katedralu na svijetu. „Ovo je velik dan za sve nas, i dostojno je, dragi naš Jure, da si za ovo slavlje izabrao baš splitsku prvostolnicu. Tu si zaređen za đakona i svećenika, a tu i danas kao časnik Isusa Krista još dublje ulaziš u njegovo otajstvo“, istaknuo je. Spomenuo je kako prva trideset i četiri biskupa koji su predsjedali Splitskom biskupijom nisu bili rođeni na njenom teritoriju. Taj niz prekinut je „domaćim sinovima“ mons. Franom Franićem, mons. Antom Jurićem i mons. Marinom Barišićem. Ponosno je istaknuo da je Nadbiskupija danas toliko bogata da je darovala svoje svećenike za biskupe drugima, spomenuvši pritom mons. Martina Vidovića, dubrovačkog biskupa mons. Matu Uzinića i novozaređenog vojnog biskupa mons. Juru Bogdana. Čestitavši još jednom mons. Bogdanu zaželio je da mu zagovor sv. Dujma i svih Solinskih mučenika pomogne da bude svjedok Kristova križa i uskrsnuća.
U prigodnoj homiliji mons. Jure Bogdan najprije se osvrnuo na evanđelje dana u kojem Isus govori o dva događaja iz „crne kronike“: prvi je zločin rimskoga prokuratora Poncija Pilata koji je ubio skupinu Galilejaca za vrijeme molitve u Hramu dok su prinosili žrtve, a drugi je građevinska malverzacija u jeruzalemskom gradskom predjelu Siloamu, kada se kula urušila i ubila 18 osoba. Kazao je kako se radi o jednom od najtežih tekstova cijele Biblije koji nam bez okolišanja kaže da su svi grješnici zaslužili smrt, ne zato što je Bog zloban, nego zato što je pravedan. Mons. Bogdan primjećuje da je teško spojiti ovo evanđelje s temom Božjeg milosrđa o kojoj smo pozvani posebno razmišljati u ovoj Svetoj godini milosrđa. „Tu nam može pomoći Isusova prispodoba o smokvi u vinogradu. Smokva izgleda zdrava, ali ne donosi ploda. Gospodar vinograda želi je posjeći, no njegov sluga vinogradar moli da se smokvi da dodatno vrijeme kako bi donijela plod. U vinogradaru možemo prepoznati samoga Isusa preko kojega Bog svome narodu pruža posljednju priliku za obraćenje. Upravo u ovome je Božje milosrđe: Božji odgovor na čovjekov grijeh je Isus Krist. U Njemu Bog pokazuje svoje milosno Lice, otkriva nam da smo na putu u propast, kako bi nas spasio i vratio na pravi put. Bez prepoznavanja vlastitoga grijeha ne možemo iskusiti Božje milosrđe“, istaknuo je.
Govoreći o svojoj povezanosti sa splitskom katedralom kazao je da se ne možemo nalaziti u ovoj metropolitanskoj prvostolnici, i ne diviti se Božjim čudesnim djelima. „Ovdje se od sedmog stoljeća ispovijeda vjera u Marijino uznesenja na nebo. Ovdje su u vrijeme kralja Tomislava održani splitski Sabori. Ovdje su korijeni i temelji hrvatske kršćanske kulture. Ova katedrala čuva spomen na Solinske mučenike, one iste mučenike kojih relikvije se nalaze i u Rimu u krstionici sv. Ivana Lateranskog. A Solinski mučenici u nekom smislu predstavljaju kleričku i laičku Crkvu: Uz biskupa Dujma i njegove suradnike đakona Septimija i svećenika Asterija, ističu se obrtnik Staš (Anastazije), ali i četvorica vojnika: Antiohijan, Gajan, Telije i Paulinijan. Rado danas, na mojoj prvoj misi nakon biskupskog ređenja, u ovoj starodnevnoj katedrali ističem da su među prvim kršćanskim mučenicima na ovim prostorima Lijepe naše bili i vojnici. Antiohijan, Gajan, Telije i Paulinijan vlastitom krvlju su svjedočili svoju pripadnost Kristu. Postali su i ostali uzor kršćanima, i svakako putokaz današnjim vojnim i redarstvenim službenicima“. Mons. Bogdan je zaključio da iskustvo Božjega naroda u pustinji, svjedočanstvo Solinskih mučenika i tolikih drugih svjedoka vjere sve do naših dana, nisu tek primjeri iz neke daleke prošlosti već su poticaj nama koji se također nalazimo u svojim pustinjama da prihvaćajući Božji poziv na obraćenje tražimo Krista i suobličimo se Njemu, kako bismo i mi donijeli i donosili obilat plod.
Na samom kraju misnog slavlja, kojeg je pjesmom obogatio katedralni zbor pod ravnanjem mo. don Šime Marovića, nadbiskup Marin Barišić je pojasnio kako su biskupski prsni križ i prsten mons. Bogdana izrađeni po uzoru na križ isklesan na staroj oltarnoj ploči koja se danas nalazi na zidu katedrale sv. Dujma. Prsni križ, dar je mons. Barišića, a prsten je dar kanonika Prvostolnog kaptola u Splitu. „Kada osjetiš na leđima križ, neka ti ovaj prsni da snagu, a ovaj prsten neka te podsjeti da su tvoji splitsko-makarski svećenici uvijek uza te“, zaključio je mons. Barišić.
(Kristina Bitanga, Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije)
