U prigodi 570. obljetnice hrvatskih rimskih ustanova sv. Jeronima (21. travnja 1453. – 21. travnja 2023.), u petak 21. travnja 2023. godine s početkom u 17.00 sati u prostorijama Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu održat će se međunarodni znanstveni kolokvij pod nazivom „570 godina ustanova sv. Jeronima – 21. travnja 1453. – 2023.“. Kolokvij se održava u suorganizaciji Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu i Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, te pod pokroviteljstvom Commission Internationale d’Histoire et d’Etudes du Christianisme i Hrvatske zaklade za znanost, Projekt: Moderne europske diplomacije i istočnojadranski prostor.
Uvodni će pozdrav, u ime organizatora, izreći Marko Đurin, rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima.
Na simpoziju koji će se održati na hrvatskom i talijanskom jeziku, bit će održana sljedeća predavanja:
Luka Špoljarić, O strukturi ilirske nacionalne zajednice u Rimu (oko 1450-1480)
Jadranka Neralić, Bratovština i hospicij Svetog Jeronima i uloga žena u prvom stoljeću njihova djelovanja
Zdenko Dundović, Pitanje mletačkoga grba sv. Marka na Zavodu sv. Jeronima u 16. i 17. stoljeću
Nikša Varezić, Dubrovačka Republika i Rimska kurija u 16. stoljeću: diplomatski uspjesi i svetojeronimska logistika
Massimiliano Valente, Uloga Zavoda Svetog Jeronima u odnosima između Vatikana i Jugoslavenske Kraljevine između dva svjetska rata: „mali konkordat” iz 1928. godine.
Ulaz na simpozij je slobodan.
U 15. st. hrvatska rimska zajednica bila je okupljena u bratovštinu pod nazivom „Časna bratovština Slavena predgrađa sv. Petra“ (Venerabilis Societas Confallonorum Slavorum Burghi S. Petri). Svoje središte je imala u blizini bazilike sv. Petra. Članovi Bratovštine bili su Hrvati iz Sjeverne Hrvatske, Slavonije, Bosne i Dalmacije. Bratovština se obratila Papi tražeći pomoć i dozvolu za gradnju gostinjca i bolnice za hodočasnike. Papa Nikola V. apostolskim pismom „Piis fidelium votis“ od 21. travnja 1453. dodijelio je bratovštini staru i ruševnu crkvu sv. Marine, djevice i mučenice. Uz crkvu koja se nalazila na lijevoj obali Tibera, danas u samom središtu grada, darovao je bratovštini i okolno zemljište. Članovi bratovštine obnovili su crkvu te ju tako uređenu posvetili sv. Jeronimu, „najvećem naučitelju u izlaganju Svetog Pisma“, rođenom 347. godine u gradu Stridonu, na granici rimskih pokrajina Dalmacije i Panonije. Uz crkvu su ubrzo izgrađeni toliko željeni gostinjac i bolnica. Bratovština je djelovala karitativno te je vodila brigu kako o svojim sunarodnjacima u Rimu tako i o hodočasnicima koji su tu redovito dolazili.
Siksto V. dao je 1588. godine porušiti staru crkvu te na njenom mjestu krenuo u izgradnju nove crkve sv. Jeronima, kojemu je i on osobno bio jako pobožan. Crkva je izgrađena već iduće godine te je na blagdan sv. Jeronima 30. rujna 1589. sam Siksto V. u pratnji 25 kardinala u novoizgrađenoj crkvi slavio svetu misu.
Osim što je izgradio crkvu, Siksto V. ustanovio je i Kaptol, kojemu je povjerio brigu o liturgiji u crkvi i o dobrima crkve. Bio je to jedini nacionalni kaptol u Rimu. Papa je odredio da u njega mogu biti primljeni samo oni svećenici koji su rodom iz ilirskoga naroda i koji govore ilirskim jezikom. Kada je nastala rasprava što su to ilirski krajevi, donesena je 1655. presuda Svete Rote koja naznačuje kako se pod ilirskim krajevima podrazumijevaju četiri povijesne hrvatske pokrajine: Dalmacija, Hrvatska, Bosna i Slavonija. Po mnogima se upravo ovdje, u ustanovama sv. Jeronima, na temelju ove presude, „pojmovno i pravno konstituira hrvatska nacija“ (R. Katičić). Na temelju te presude, pod vodstvom Ivana Lucića Trogiranina, oca hrvatske historiografije i Stjepana Gradića Dubrovčanina, prefekta Vatikanske biblioteke izrađena je 1663. godine zemljopisna karta ilirskih (hrvatskih) zemalja koje imaju pravo na ustanove sv. Jeronima u Rimu koja se i danas čuva u Zavodu sv. Jeronima.
Bulom pape Lava XIII. „Slavorum gentem“ iz 1901. godine ukinute su dotadašnje svetojeronimske ustanove te uspostavljen Svetojeronimski svećenički zavod za hrvatski narod. Zbog političkih razloga, a pogotovo zbog hrvatskog imena u nazivu, Zavod nije mogao početi s radom, a rektor Josip Pazman protjeran je iz Rima i Italije. Već iduće, 1902. godine, ponovno je u naziv vraćen pridjev ilirski, no ni to nije pomoglo otvaranju Zavoda koji počinje s radom tek 1911. da bi opet 1915. zbog rata morao biti zatvoren. Zavod je ponovno otvoren tek 1924. godine te od tada pa do danas neprekidno djeluje.
Pavao VI. 1971. godine vratio je Zavodu hrvatsko ime te od tada nosi službeni naziv: Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima.
