PROPOVIJED 15.XI.2014. MONTECASSINO

BENEDIKT, SKOLASTIKA I DRUGI SVECI

Mihály Szentmártoni S.J.

Kad razmišljamo o svecima, mi se obično divimo njihovim krjepostima. Dobro je to tako, jer nam ih Crkva stavlja pred oči upravo kao uzore kreposti. Ali nas takvo gledanje može i obeshrabriti, jer pomislimo: da, oni su bili herojske duše, a mi, nažalost, nismo. No, o svecima možemo i moramo znati razmišljati i na drugi način. Kad njih slavimo, mi zapravo slavimo dragog Boga. On je taj, koji podiže svece i koji ih čini svetima. Ova misao nam može dati materijal za naš duhovni život. Postavimo sebi tri pitanja: Zašto Bog podiže svece? Kakve svece Bog daruje Crkvi? Kako se družiti sa svecima? Više/più…

Sprovodna sv. misa zadušnica za msgr. Fabijana Veraju u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu, 2. studenoga 2014., 18.00 sati

msgr. Fabijan Veraja

Metković, 20. siječnja 1923. – Grottaferrata, 28. listopada 2014.

 

 Braćo i sestre u kršćanskoj vjeri

„Zaista, zaista kažem Vam, ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv, 12, 24).

U svijetlu Isusovih riječi promatramo večeras, na Dušni dan kad se spominjemo svih vjernih mrtvih, život i djelo preminulog svećenika od kojeg se opraštamo.

Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, umirovljeni podtajnik Kongregacije za proglašenje svetima, apostolski protonotar supranumerarius, msgr. Fabijan Veraja, preminuo je u večernjim satima, u utorak 28. listopada 2014., u svome domu u Grottaferrati kraj Rima. Njegovo uspinjanje na Golgotu započelo je u petak 26. rujna o.g. kad mu je i pozlilo. U subotu 27. rujna je smješten u bolnicu u Frascatti-ju. U početku se pomišljalo na čir ali su liječnici ustanovili metastaze na unutarnjim organima (želudac, dvanaesterac). U bolnici je ostao do 16. listopada. Ostale dane proboravio je u svome domu u Grotaferrati. I njemu, i nadbiskupu Vidoviću, i sestrama služavkama Malog Isusa koje su ga s ljubavlju i pažnjom dvorile do kraja, bilo je jasno da je don Fabijan, kako smo ga svi zvali, došao do posljednje postaje svoga zemaljskog puta i da je prijelaz na onu stranu blizu. Predan u volju Božju zatražio je  sakramente sv. ispovijedi, pričesti i bolesničkoga pomazanja. U svijetlu Isusovih riječi Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom. I gdje sam ja ondje će biti i moj sluga“ (Iv 12, 26), svijestan svoga stanja i pri punoj svijesti do kraja, s vjerom u Boga i kršćanskim predanjem  isčekivao je prijelaz u vječnost, odlazak k svome Božanskom učitelju, njegovoj majci  i svecima i blaženicima nebeske proslavljene Crkve, poglavito onima s kojima je drugovao od odlaska u Kongregaciju za proglašenje svetima: Bartolo Longo, Vinko Kadlubek, Nikola Stenon, Petar Friedhofen, Marija Terezija Scherer, Nikola Tavelić, Ivan Merz, Miroslav Bulešić. Više/più…

In memoriam Msgr. PAVAO JESIH

31. listopada 1963.-31.listopada 2014.

Uvod

Od srednjeg vijeka mnogi su naši sunarodnjaci pokopani u Vječnome gradu. Za većinu njih niti ne znamo gdje počivaju. Mnogi su pokopani ovdje na općinskome spomeničkom Veranskome groblju koje još od „Rimske republike“ (509. do 27. prije Krista) duguje svoje ime senatorskoj obitelji Verani gens senatoria.

Od XV. stoljeća puno naših sunarodnjaka pokopano je u kripti crkve sv. Jeronima i groblju koje je bilo uz crkvu. Nakon što su građanske vlasti zabranile pokapanje u crkvama, Bratovština i kaptol sv. Jeronima kupili su 25. kolovoza 1869. godine ovu grobnicu i od tada do danas ona je poslužila za ukop nekih njenih članova. U ovome grobu pred kojim stojimo gdje i ove godine započinjemo našu molitvu, za sve naše vjerne mrtve, čekaju uskrsnuće tijela: Više/più…

Sveti Jeronim – svećenik i crkveni naučitelj

Msgr. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Sveti Jeronim- svećenik i crkveni naučitelj

Homilija, Hrvatska crkva Sv. Jeronima, Rim, 30. rujna 2014.

 

1. Slavimo blagdan svetog Jeronima, zaštitnika ovog zavoda i cijele Dalmacije. Iskrene čestitke ravnateljstvu ove naše časne institucije u Rimu koju je Lav XIII. prije 113 godina u pismu „Slavorum gentem“ nazvao „Collegium Hieronymianum pro Croatica Gente“ (1. 8. 1901., „Svetojeronimski zavod za hrvatski narod“). A njegovi korijeni, znamo, sežu u daleku prošlost petnaestog stoljeća kad su se rodile „svetojeronimovske ustanove“ koje su služile našim sunarodnjacima u Vječnom gradu (od 1453.). Tko je, dakle, ovaj svetac komu su bile posvećene i zgrade i institucije u službi hodočasnika i prognanika iz Hrvatske? Sveti Jeronim se rodio oko 340. u gradu Stridonu, koji se nalazio na granici Dalmacije i Panonije. Neki misle kako je Stridon bio tamo negdje oko današnjega Tomislavgrada, Duvna; drugi ga smještaju u Istru, a treći u Mađarsku. Gdje je to točno bilo, nije ni do danas u znanosti jasno.

Međutim, ovaj žustri Dalmatinac kako su ga opisivali, živio je u vrlo nemirnom i kritičnom razdoblju crkvene povijesti, nakon trijumfa kršćanstva u Konstantinovo vrijeme. Tada su se na pozornici pojavili razni profili ljudi: uvjereni kršćani, kao i oni koji su to bili ‘iz običaja’; iskreni intelektualci kao i oni puni často­hleplja u čijim je glavama vladala velika pomutnja. Stoga su nicala brojna krivovjerja koja su naškodila kršćanstvu i bacili ga u duboku krizu. Na svu sreću Crkva je u tom razdoblju iznjedrila lju­de iznimnih moralnih i doktrinarnih vrlina, koji su znali prepoznati zablude i ukazati na cjelovitost vjere. Među njima se posebno ističe sveti Jero­nim. Obrazovanje je započeo u domovini, a onda u Rimu gdje je stekao prave temelje duboke i široke kul­ture, napose one klasične. Više/più…

PROPOVIJED U HRVATSKOJ CRKVI SVETOGA JERONIMA NA SV. MISI ZADUŠNICI PRIGODOM 90. OBLJETNICE ROĐENJA NADBISKUPA MSGR. JOSIPA UHAČA

(Brseč. 20. srpnja 1924.-Rim, 18. siječnja 1998.)

Rim, 6. travnja 2014. nedjelja, 18.00 sati

Jure Bogdan

18. siječnja 1998. godine, u rimskoj sveučilišnoj klinici Agostino Gemelli, u ranim jutarnjim satima preminuo je tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda, nadbiskup Josip Uhač. Istoga dana u 12.00 sati, u sklopu molitve anđeoskog pozdravljenja na trgu sv. Petra, papa Ivan Pavao Drugi, pred okupljenim mnoštvom, nakon što je najavio kardinalski konzistorij i kreiranje novih kardinala 21. veljače te godine,  obznanio  je i imena novih kardinala. Na kraju govora papa je rekao da je  htio msgr. Josipa Uhača kreirati kardinalom ali ga je te iste noći Gospodin pozvao k sebi. Vijest o smrti hrvatskoga nadbiskupa Uhača obišla je svijet. Državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano slavio je sprovodnu sv. misu s tijelom pokojnika u bazilici sv. Petra u Vatikanu 20. siječnja. Istoga dana tijelo pok. nadbiskupa prevezeno je u Hrvatsku crkvu sv. Jeronima. Sutra dan (21. siječnja) u večernjim satima, rektor Zavoda i crkve služio je sv. misu za pokojnika. Hrvatska rimska zajednica oprostila se od njenoga istaknutog člana. Bio je to njegov pozdrav s Rimom i povratak u Domovinu  Hrvatsku, koju je silno volio, s kojom je trpio i za koju je puno radio. Nakon molitvenoga spomena u Riječkoj prvostolnici što ga je predvodio kardinal Franjo Kuharić i oproštaja s rodnom nadbiskupijom, nadbiskup metropolit riječko-senjski Anton Tamarut služio je sv. misu u župnoj crkvi sv. Jurja u Brseču, uz prisustvo rodbine, brojnih župljana i vjernika Brseštine. Potom je tijelo „namjeravanoga kardinala” nadbiskupa Uhača, položeno u grobnicu u župnoj crkvi gdje čeka ponovni Kristov dolazak, kada će na kraju ljudske povijesti doći u slavi „suditi žive i mrtve”. Više/più…

Propovijed za Stepinčevo 2014. Angelo kard. Amato, SDB

Blaženi Alojzije Stepinac

Homilija[1]

Angelo kard. Amato, SDB

1. U petak popodne izvijestio sam Svetoga Oca kako su liječnici ocijenili znanstveno neobjašnjivim predmnijevano čudo, koje je predstavila Postulatura za kanonizaciju blaženog mučenika Alojzija Stepinca, kardinala i nadbiskupa zagrebačkog. Papa Franjo se jako obradovao zbog ovog važnog koraka. Potom mi je rekao kako je već od mladosti u Argentini pratio s velikim zanimanjem zbivanja s hrvatskim mučenikom. Pri tome je spomenuo i neke meni nepoznate pojedinosti. Unatoč tjelesnoj klonulosti, njegov duh vjere zadržavao je lucidnost nepokolebljive vjernosti Evanđelju, koja se nije slomila ni uslijed najokrutnijih mučenja. Više/più…

Propovjed za blagdan sv. Nikole Tavilića, o. Miljenka Hontića franjevca konventualca, u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima 10. studenoga 2013.

Slušajući današnje 1. čitanje iz 2. Knjige Makabejaca o mučeništvu sedam sinova s njihovom majkom, možemo primjetiti kako se prigodno uklapa u naše slavljenje blagdana sv. Nikole Tavelića. Gotovo da bismo mogli usporediti mučeničku smrt Makabejaca s mučeništvom sv. Nikole i njegove trojice subraće. Vrlo slično su nemilosrdno i strašno mučeni do smrti i jedni i drugi i to samo zato jer su drugačije vjerovali od svojih krvnika. I ono što je važno u oba slučaja jest činjenica da tu svoju vjeru nisu htjeli pogaziti ni pod cijenu strašnih muka i same smrti, iako su možda to i mogli.

Što nama danas govori mučeništvo sv. Nikole Tavelića?

Nekima će možda izgledati malo pretjeran način svjedočenja vjere sv. Nikole, posebno iz ove naše perspektive i poimanja svjedočenja u današnjem društvu tzv. «tolerancije i poštovanja». Netko će si postaviti pitanje; je li doista bilo potrebno da sv. Nikola izloži svoj život tolikom riziku, znajući da bi zbog svjedočenja mogao biti i pogubljen? I zašto se nije povukao kad je vidio da bi mogao zaglaviti? Zar se Makabejski mučenici nisu mogli na čas pretvarati i tako si spasiti život? Više/più…

L’omelia di S. E. Mons. Dominique Mamberti

“Eccellenze, cari sacerdoti,
Signori Ambasciatori e distinte Autorità,
Cari amici!

1.     Sono particolarmente lieto di prendere parte a questa solenne liturgia, che accompagna nel segno della fede un evento che, per la sua singolarità, segna la nostra storia comune.

Mi pare di scorgere quest’oggi una particolare sintonia tra le parole della Scrittura e la felice circostanza che ci raduna. Le letture bibliche che abbiamo appena ascoltato, ci consegnano un’immagine comune, che racchiude un bel concetto e si sintetizza nella parola “cammino”.

Nella prima lettura si presenta la scena della vocazione profetica di Eliseo, il quale cessa di guidare i buoi attaccati all’aratro. Ha lasciato il giogo di legno dei buoi e ha preso su di sé il giogo dello Spirito di Dio, che lo conduce su strade che fino ad allora egli non aveva neppure immaginato. Nella seconda lettura, San Paolo ammonisce i cristiani affinché si lascino guidare dallo Spirito nella loro vita. E da ultimo, il Vangelo ci mostra Gesù in cammino verso Gerusalemme, dove si compirà il suo destino. Više/più…

Spomendan blaženoga kardinala Alojzija Stepinca 2013.

Rim – Hrvatska crkva sv. Jeronima

Nedjelja, 10. veljače 2013. u 18 sati

Homilija

uzoritoga gospodina kardinala Maura Piacenze

pročelnika Kongregacije za kler

[Iz 6,1-2a.3-8; Ps 137; 1Kor 15,1-11; Lk 5,1-11]

Hvaljen Isus i Marija!

Draga subraćo u episkopatu i prezbiteratu,

predraga braćo i sestre,

zahvaljujem Providnosti koja nas je danas sabrala u ovoj hrvatskoj crkvi sv. Jeronima, koja je znak osobite naklonosti koju je Katedra apostola Petra gajila tijekom stoljeća prema vašemu plemenitom narodu, od kojega je uvijek primala ljubav i vjernost. Prihvatio sam vaš poziv da predsjedam ovoj božanskoj liturgiji, kao poseban dar Kraljice apostolâ i Majke hrvatskoga naroda, dok se slavi spomen jednoga od njenih ljubljenih sinova, nasljednika apostola, kardinala Svete Rimske Crkve i mučenika Kristova – blaženoga Alojzija Stepinca.

U netom naviještenome Evanđelju čuli smo uzvik Šimuna Petra: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ (Lk 5,8). Koliko je čovjek stasom veći, toliko je dublja njegova svijest o Bogu i njegovu Zakonu; toliko se većim očituje i smisao vlastite nedostojnosti, svijest o posvemašnjemu nerazmjeru pred Otajstvom, poput osjećaja vrtoglavice; one iste vrtoglavice o kojoj nam je svjedočio prorok Izaija u prvome čitanju: „Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana […]; a oči mi vidješe Kralja, Gospodina nad vojskama!“ (Iz 6,5); iste vrtoglavice koja obuzima i duh Šimuna Petra: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ Više/più…

SVETA MISA ZA DOMOVINU 18.11.2012.

SVETA MISA ZA DOMOVINU, NEDJELJA 18. STUDENOGA 2012.,

HRVATSKA  CRKVA SVETOGA JERONIMA

Godina B, Dn 12, 1-3; Ps. 16, 5.8-11; Heb 10, 11-14.18; Mk 13, 24-32;

Jure Bogdan

1. Pretposljednja je nedjelja crkvene liturgijske godine. U misnim tekstovima s apokaliptičkim predznakom dominira tema o posljednjim stvarnostima ljudske povijesti i svijeta. Isusov govor o posljednjim vremenima i događajima uzet je iz 13. poglavlja Markova Evanđelja. Večerašnji tekst, što smo ga upravo čuli, možemo razmatrati u dvjema cjelinama, u dva dijela.

a) U prvome dijelu riječ je o ponovnome Kristovu dolasku na zemlju, u svoj moći i veličanstvu. Dolazak je opisan s jakim slikama i navodima iz Staroga Zavjeta koji sadrži zastrašujuće apokaliptičke naglaske. „U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati”1. Sve to prouzročit će veliki nemir i tjeskobu među ljudima. Tada će” nastavlja sv. Marko, „ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslati će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba”2.

b) Drugi dio evanđelja donosi Isusovu prispodobu o smokvi. Prispodoba s odgojnim naglaskom, želi nas uvesti u bolje razumijevanje Isusovih apokaliptičkih izraza i tvrdnji. Nije nam ovdje najbitnije da li će se sve te pojave dogoditi doslovno kao što piše u evandjelju. Bitna je i sigurna istina što ju Crkva od svojih početaka čvrsto vjeruje da će Isus “ponovno doći u slavi suditi žive i mrtve”. To je sastavni dio poklada naše vjere. To molimo i s cijelom Crkvom ispovijedamo u vjerovanju. Bitno je i prevažno shvatiti i u duhu kršćanske vjere prihvatiti, da ovaj svijet u kojemu živimo ima svoje vrijednosti koje su nam, dane na raspolaganje kao instrumenti – sredstva za postizanje našega cilja. Nipošto kao cilj i svrha našega postojanja! “Domovina je naša na nebesima odakle išćekujemo Gospodina našega Isusa Krista”. Više/più…