PROPOVIJED U HRVATSKOJ CRKVI SVETOGA JERONIMA NA SV. MISI ZADUŠNICI PRIGODOM 90. OBLJETNICE ROĐENJA NADBISKUPA MSGR. JOSIPA UHAČA

(Brseč. 20. srpnja 1924.-Rim, 18. siječnja 1998.)

Rim, 6. travnja 2014. nedjelja, 18.00 sati

Jure Bogdan

18. siječnja 1998. godine, u rimskoj sveučilišnoj klinici Agostino Gemelli, u ranim jutarnjim satima preminuo je tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda, nadbiskup Josip Uhač. Istoga dana u 12.00 sati, u sklopu molitve anđeoskog pozdravljenja na trgu sv. Petra, papa Ivan Pavao Drugi, pred okupljenim mnoštvom, nakon što je najavio kardinalski konzistorij i kreiranje novih kardinala 21. veljače te godine,  obznanio  je i imena novih kardinala. Na kraju govora papa je rekao da je  htio msgr. Josipa Uhača kreirati kardinalom ali ga je te iste noći Gospodin pozvao k sebi. Vijest o smrti hrvatskoga nadbiskupa Uhača obišla je svijet. Državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano slavio je sprovodnu sv. misu s tijelom pokojnika u bazilici sv. Petra u Vatikanu 20. siječnja. Istoga dana tijelo pok. nadbiskupa prevezeno je u Hrvatsku crkvu sv. Jeronima. Sutra dan (21. siječnja) u večernjim satima, rektor Zavoda i crkve služio je sv. misu za pokojnika. Hrvatska rimska zajednica oprostila se od njenoga istaknutog člana. Bio je to njegov pozdrav s Rimom i povratak u Domovinu  Hrvatsku, koju je silno volio, s kojom je trpio i za koju je puno radio. Nakon molitvenoga spomena u Riječkoj prvostolnici što ga je predvodio kardinal Franjo Kuharić i oproštaja s rodnom nadbiskupijom, nadbiskup metropolit riječko-senjski Anton Tamarut služio je sv. misu u župnoj crkvi sv. Jurja u Brseču, uz prisustvo rodbine, brojnih župljana i vjernika Brseštine. Potom je tijelo „namjeravanoga kardinala” nadbiskupa Uhača, položeno u grobnicu u župnoj crkvi gdje čeka ponovni Kristov dolazak, kada će na kraju ljudske povijesti doći u slavi „suditi žive i mrtve”. Više/più…

Propovijed za Stepinčevo 2014. Angelo kard. Amato, SDB

Blaženi Alojzije Stepinac

Homilija[1]

Angelo kard. Amato, SDB

1. U petak popodne izvijestio sam Svetoga Oca kako su liječnici ocijenili znanstveno neobjašnjivim predmnijevano čudo, koje je predstavila Postulatura za kanonizaciju blaženog mučenika Alojzija Stepinca, kardinala i nadbiskupa zagrebačkog. Papa Franjo se jako obradovao zbog ovog važnog koraka. Potom mi je rekao kako je već od mladosti u Argentini pratio s velikim zanimanjem zbivanja s hrvatskim mučenikom. Pri tome je spomenuo i neke meni nepoznate pojedinosti. Unatoč tjelesnoj klonulosti, njegov duh vjere zadržavao je lucidnost nepokolebljive vjernosti Evanđelju, koja se nije slomila ni uslijed najokrutnijih mučenja. Više/più…

Propovjed za blagdan sv. Nikole Tavilića, o. Miljenka Hontića franjevca konventualca, u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima 10. studenoga 2013.

Slušajući današnje 1. čitanje iz 2. Knjige Makabejaca o mučeništvu sedam sinova s njihovom majkom, možemo primjetiti kako se prigodno uklapa u naše slavljenje blagdana sv. Nikole Tavelića. Gotovo da bismo mogli usporediti mučeničku smrt Makabejaca s mučeništvom sv. Nikole i njegove trojice subraće. Vrlo slično su nemilosrdno i strašno mučeni do smrti i jedni i drugi i to samo zato jer su drugačije vjerovali od svojih krvnika. I ono što je važno u oba slučaja jest činjenica da tu svoju vjeru nisu htjeli pogaziti ni pod cijenu strašnih muka i same smrti, iako su možda to i mogli.

Što nama danas govori mučeništvo sv. Nikole Tavelića?

Nekima će možda izgledati malo pretjeran način svjedočenja vjere sv. Nikole, posebno iz ove naše perspektive i poimanja svjedočenja u današnjem društvu tzv. «tolerancije i poštovanja». Netko će si postaviti pitanje; je li doista bilo potrebno da sv. Nikola izloži svoj život tolikom riziku, znajući da bi zbog svjedočenja mogao biti i pogubljen? I zašto se nije povukao kad je vidio da bi mogao zaglaviti? Zar se Makabejski mučenici nisu mogli na čas pretvarati i tako si spasiti život? Više/più…

L’omelia di S. E. Mons. Dominique Mamberti

“Eccellenze, cari sacerdoti,
Signori Ambasciatori e distinte Autorità,
Cari amici!

1.     Sono particolarmente lieto di prendere parte a questa solenne liturgia, che accompagna nel segno della fede un evento che, per la sua singolarità, segna la nostra storia comune.

Mi pare di scorgere quest’oggi una particolare sintonia tra le parole della Scrittura e la felice circostanza che ci raduna. Le letture bibliche che abbiamo appena ascoltato, ci consegnano un’immagine comune, che racchiude un bel concetto e si sintetizza nella parola “cammino”.

Nella prima lettura si presenta la scena della vocazione profetica di Eliseo, il quale cessa di guidare i buoi attaccati all’aratro. Ha lasciato il giogo di legno dei buoi e ha preso su di sé il giogo dello Spirito di Dio, che lo conduce su strade che fino ad allora egli non aveva neppure immaginato. Nella seconda lettura, San Paolo ammonisce i cristiani affinché si lascino guidare dallo Spirito nella loro vita. E da ultimo, il Vangelo ci mostra Gesù in cammino verso Gerusalemme, dove si compirà il suo destino. Više/più…

Spomendan blaženoga kardinala Alojzija Stepinca 2013.

Rim – Hrvatska crkva sv. Jeronima

Nedjelja, 10. veljače 2013. u 18 sati

Homilija

uzoritoga gospodina kardinala Maura Piacenze

pročelnika Kongregacije za kler

[Iz 6,1-2a.3-8; Ps 137; 1Kor 15,1-11; Lk 5,1-11]

Hvaljen Isus i Marija!

Draga subraćo u episkopatu i prezbiteratu,

predraga braćo i sestre,

zahvaljujem Providnosti koja nas je danas sabrala u ovoj hrvatskoj crkvi sv. Jeronima, koja je znak osobite naklonosti koju je Katedra apostola Petra gajila tijekom stoljeća prema vašemu plemenitom narodu, od kojega je uvijek primala ljubav i vjernost. Prihvatio sam vaš poziv da predsjedam ovoj božanskoj liturgiji, kao poseban dar Kraljice apostolâ i Majke hrvatskoga naroda, dok se slavi spomen jednoga od njenih ljubljenih sinova, nasljednika apostola, kardinala Svete Rimske Crkve i mučenika Kristova – blaženoga Alojzija Stepinca.

U netom naviještenome Evanđelju čuli smo uzvik Šimuna Petra: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ (Lk 5,8). Koliko je čovjek stasom veći, toliko je dublja njegova svijest o Bogu i njegovu Zakonu; toliko se većim očituje i smisao vlastite nedostojnosti, svijest o posvemašnjemu nerazmjeru pred Otajstvom, poput osjećaja vrtoglavice; one iste vrtoglavice o kojoj nam je svjedočio prorok Izaija u prvome čitanju: „Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana […]; a oči mi vidješe Kralja, Gospodina nad vojskama!“ (Iz 6,5); iste vrtoglavice koja obuzima i duh Šimuna Petra: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ Više/più…

SVETA MISA ZA DOMOVINU 18.11.2012.

SVETA MISA ZA DOMOVINU, NEDJELJA 18. STUDENOGA 2012.,

HRVATSKA  CRKVA SVETOGA JERONIMA

Godina B, Dn 12, 1-3; Ps. 16, 5.8-11; Heb 10, 11-14.18; Mk 13, 24-32;

Jure Bogdan

1. Pretposljednja je nedjelja crkvene liturgijske godine. U misnim tekstovima s apokaliptičkim predznakom dominira tema o posljednjim stvarnostima ljudske povijesti i svijeta. Isusov govor o posljednjim vremenima i događajima uzet je iz 13. poglavlja Markova Evanđelja. Večerašnji tekst, što smo ga upravo čuli, možemo razmatrati u dvjema cjelinama, u dva dijela.

a) U prvome dijelu riječ je o ponovnome Kristovu dolasku na zemlju, u svoj moći i veličanstvu. Dolazak je opisan s jakim slikama i navodima iz Staroga Zavjeta koji sadrži zastrašujuće apokaliptičke naglaske. „U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati”1. Sve to prouzročit će veliki nemir i tjeskobu među ljudima. Tada će” nastavlja sv. Marko, „ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslati će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba”2.

b) Drugi dio evanđelja donosi Isusovu prispodobu o smokvi. Prispodoba s odgojnim naglaskom, želi nas uvesti u bolje razumijevanje Isusovih apokaliptičkih izraza i tvrdnji. Nije nam ovdje najbitnije da li će se sve te pojave dogoditi doslovno kao što piše u evandjelju. Bitna je i sigurna istina što ju Crkva od svojih početaka čvrsto vjeruje da će Isus “ponovno doći u slavi suditi žive i mrtve”. To je sastavni dio poklada naše vjere. To molimo i s cijelom Crkvom ispovijedamo u vjerovanju. Bitno je i prevažno shvatiti i u duhu kršćanske vjere prihvatiti, da ovaj svijet u kojemu živimo ima svoje vrijednosti koje su nam, dane na raspolaganje kao instrumenti – sredstva za postizanje našega cilja. Nipošto kao cilj i svrha našega postojanja! “Domovina je naša na nebesima odakle išćekujemo Gospodina našega Isusa Krista”. Više/più…

MOLITVA GOSPI

MOLITVA GOSPI

(Hrvatska crkva sv. Jeronima, 18. studenoga 2012.)

Chiesa san Girolamo dei Croati

Zdravo Presveta Djevice i Majko Božja Marijo, Majko Crkve Kristove, Majko naše povijesti, Kraljice naše sadašnjosti, Zvijezdo naše budućnosti, Moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske! Premda nevjerni, da ti služimo, no ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost tvoju, ispovijedamo danas, pred cijelim dvorom nebeskim i pukom zemaljskim, da si naša Odvjetnica i Majka, Majka cijelog našeg naroda.

Molimo te usrdno, da nam svima uz prijestolje Božanskoga Sina isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama.

Ti si Kraljica i Majka milosrđa, pomoćnica kršćana i tješiteljica žalosnih, zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje, kako ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivao.

U ovim teškim vremenima kušnji, Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare, sve sužnje na tijelu i u duši, mornare, putnike i radnike, sve naše vojnike i časnike, majke i udovice, sve svećenike i Bogu posvećene osobe, učitelje i javne djelatnike, tek začete, nezaštićene i nerođene, sve one koji su u smrtnoj borbi ovoga časa, patnike i osamljene, sve stanovnike naše Domovine, cijelu našu domovinu i naš narod.

Bezgrješna djevice, koju u ovom Božjem hramu, stoljećima štujemo pod nazivom «Madonna della Stella», molimo Te za mir i sklad, uzajamnu vjernost i poštovanje u našim obiteljima, za našu studentsku i radničku mladež, djecu, učenike, za sve naše mlade. Budi im zvjezda vodilja u svim vrtlozima i olujama života.

Izmoli nam svima vjernost i ustrajnost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete rimske Crkve s Petrovim nasljednikom papom našim (Benediktom XVI.) i našim biskupima, provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednom do vječnog života, da slavimo ondje Trojedinoga Boga, zajedno s Tobom našom zvijezdom vodiljom, s anđelima i svetima, svom nebeskom proslavljenom Crkvom, po sve vijeke vjekova. Amen.

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački: Rimski pape o blaženom Alojziju Stepincu

Homilija u prigodi proslave spomendana

blaženog Alojzija Stepinca u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu

Rim, nedjelja 12. veljače 2012.

Liturgijska čitanja: Lev 13, 1-2. 45-46; 1Kor 10,31-11,1; Mk 1, 40-45

 

Dosljednost u nasljedovanju Krista

1. Pozivajući na svetost sveti Pavao, u drugom današnjem čitanju, stavlja pred nas tri razine tog poziva: raditi sve na slavu Božju; ne tražiti vlastitu korist, već korist mnogih; nasljedovati Krista. Sve tri navedene razine uključene su u mučeništvo kao kršćansko svjedočenje za Krista, koje daje Crkvi da zablista u svem svom sjaju.

U životu kršćanina sve je usmjereno na Boga. Nema stvarnosti u čovjekovu životu, a još manje u životu vjernika, koja ne bi bila povezana s Bogom. To znači da čovjek posjeduje slobodu i milost unutarnjeg rasvjetljenja da može razlučiti ono što ga približava Bogu od onoga što ga udaljuje od njega.

Mučenici predstavljaju najviši izraz te slobode te u predanju sebe drugima daju zorno svjedočanstvo kako nadići vlastite interese, boreći se protiv svakog oblika sebičnosti. Apostol Pavao je itekako svjestan da njegovo ponašanje ima veliko značenje za one koji su mu povjereni. Sav je obuzet nasljedovanjem Krista, onim nasljedovanjem koje ga sili na dosljednost, da se ne bi dogodilo te sâm bude prepreka braći na putu prema Kristu, sablazan onima koji žele slijediti Krista.

Kršćanski mučenici su nam uzor, kao što je i Apostol postao uzor drugima. Dosljednost života nije samo u izbjegavanju sablazni, već u nasljedovanju Krista i naviještanju Radosne vijesti.

  Više/più…

Sinfonia di testimonianze dei Romani Pontefici sul Beato Alojzije Stepinac

Omelia dell’Arcivescovo di Zagabria

Josip Card. Bozanić

in occasione della  memoria liturgica

del Beato Alojzije Stepinac

Chiesa di San Girolamo dei Croati

Roma, domenica 12 febbraio 2012

 (Letture liturgiche: Lv 13, 1-2.45-46; Sl 32, 1-2.5.11;

1Cor 10,31-11,1; Mc 1, 40-45)

 

Coerenza nella sequela di Cristo

1. Nella seconda lettura di oggi San Paolo ci invita alla santità, e lo fa presentandoci tre livelli della chiamata alla santità: fare tutto per la gloria di Dio; non cercare il proprio interesse, ma quello di molti; farsi imitatori di Cristo. Tutti e tre questi livelli sono compresi nella testimonianza cristiana del martirio che fa risplendere la Chiesa in tutta la sua bellezza.

Nella vita del cristiano ogni cosa è riferita a Dio. Non esiste nessuna dimensione della vita dell’uomo e ancora meno dell’uomo religioso che non sia in relazione con Dio. Ciò significa che l’uomo nella libertà e grazie alla luce interiore può discernere ciò che lo avvicina a Dio e ciò che lo allontana da Lui.

I martiri esprimono nel modo più alto tale libertà e nel dono di sé agli altri ci mostrano che è possibile trascendere i propri interessi, sradicando in se stessi ogni forma di egoismo. L’apostolo Paolo è consapevole che il suo comportamento non è privo di valore per coloro che gli sono affidati. L’imitazione di Cristo lo impegna pienamente, lo costringe alla coerenza, perchè non succeda che egli stesso sia di ostacolo ai fratelli nel cammino verso Cristo, che non sia egli uno scandalo per chi vuole seguire Gesù.

Tutti i martiri cristiani sono per noi un modello, come l’Apostolo si è fatto modello per gli altri. Vivendo in modo coerente, non si evitano soltanto gli scandali, ma si diventa annunciatori di Cristo, portatori della Buona Novella al mondo.

Više/più…

Omelia di Gianfranco Cardinale Ravasi

Gianfranco Card. Ravasi

OMELIA GIANFRANCO CARDINALE RAVASI (Presidente del Pontificio Consiglio della Cultura) tenuta in Pontificio Collegio Croato di San Girolamo in occasione del 51° Anniversario della morte del Beato Cardinale Alojzije Stepinac (10 febbraio 2011)

Vorrei innanzitutto ringraziare il rettore, monsignor Bogdan, per l’invito che mi ha rivolto e che mi permette, questa sera, di essere all’interno di una comunità, mentre vive uno dei suoi momenti più intimi che le consentono di risalire alle sue radici, alla sua terra anche se lontana. Di risalire soprattutto a quei volti e, in particolare, a quello del beato Stepinac che oggi è davanti agli occhi di tutti noi. Vorrei prima di tutto rivolgere un ringraziamento e un saluto a tutta la comunità croata. Više/più…

123