Homilija, proljetni susret hrvatskih rimskih studenata, Rim 10. svibnja 2015.

Hrvatska crkva svetog Jeronima

ŠESTA VAZMENA NEDJELJA (B)

Liturgijska čitanja: Dj 10,25-26.34-35.44-48; Ps 98,1-4; 1Iv 4,7-10; Iv 15,9-17

don Mario Popović

Liturgijska nas čitanja tijekom cijelog vazmenog vremena opominju na jednu nezaobilaznu činjenicu, odnosno dar Božji, o kojemu ovisi naše djelovanje i kršćansko življenje – o daru Duha Svetoga. Čitajući evanđeoske izvještaje, mogli smo primijetiti što uskrsli Gospodin čini kad se, proslavljen, ukazao učenicima: dahnuo je u njih, poslao im Duha Svetoga. Taj isti Duh, koji je njima poslan, baštinimo i mi danas i na taj način se priključujemo generacijama koje su surađivale s Duhom Božjim i njemu, na neki način, bili suradnici u mijenjanju lica zemlje. Tako su i današnja čitanja usmjerena prema misijskome poslanju Crkve kao zajednice naroda Božjega. Bili Židovi ili Grci, svi su pozvani od Gospodina na zajedničku baštinu vjere. Više/più…

Cardinale Josip Bozanić: Omelia nella festa di Santi Cirillo e Metodio, Basilica di San Clemente, Roma, 14 febbraio 2015

Letture liturgiche: Is 52, 7-10; Ef 3, 14-19; Mc 16, 15-20

Venerati fratelli Cardinali, Vescovi, Presbiteri e Diaconi,

cari religiosi e religiose,

fratelli e sorelle in Cristo!

 

1. Nel brano del Vangelo di oggi, abbiamo sentito le parole di Gesù: „Andate in tutto il mondo e predicate il Vangelo ad ogni creatura“ (Mc 16,15). Questo è stato l’invito che hanno ascoltato anche i santi Cirillo e Metodio, a cui hanno risposto con grande fervore.

Grazie alla loro predicazione e alla loro testimonianza ci troviamo riuniti quest’oggi in questa celebrazione. Possiamo dire che la chiamata a loro indirizzata ha avuto un eco fortissimo, che tradotto in rendimento di grazie si può esprimere con le parole: Venite da tutto il mondo per raccontare cosa ha fatto la Parola di Dio tramite gli uomini che l’hanno accolta; tramite i santi che parlano la lingua dello Spirito.

La parola di Dio, annunciataci stasera nel Vangelo di Marco fa parte del mistero dell’Ascensione del Signore e della missione universale da Lui affidataci. In quel contesto si vede il punto d’arrivo della vita di Gesù e il punto di partenza della vita della Chiesa. Infatti, la missione della Chiesa ha la sua motivazione ultima e la sua legge propria nella glorificazione di Gesù. Više/più…

Memoria liturgica del Beato Alojzije Stepinac in occasione del 55° anniversario della morte 10 febbraio 2015., ore 18.30 Gerhard Ludwig Card. MÜLLER

Chiesa di San Girolamo dei Croati

Memoria liturgica del Beato Alojzije Stepinac  in occasione del 55° anniversario della morte

10 febbraio 2015., ore 18.30

Gerhard Ludwig Card. MÜLLER

Prefetto della Congregazione per la Dottrina della Fede

 

Cari fratelli e sorelle

1. “Se il chicco di grano, caduto in terra, non muore, rimane solo; se invece muore, produce molto frutto”. (Gv 12, 24).

Nella storia della Chiesa Cattolica vi sono persone che la Provvidenza ha donato al Popolo di Dio per essere saldo appiglio, baluardo e faro nelle tempeste della vita. E quanto più tempo passa dalla loro morte tanto più essi di giorno in giorno crescono come giganti che superano lo spazio e il tempo nel quale hanno operato. La loro stella non tramonta mai. Al contrario, essa è ogni giorno più splendente e sempre più vicina e attraente per le nuove generazioni. Questo è il destino dei martiri cristiani, dei santi, dei grandi uomini di fede e di spirito. Uno di essi è il beato Alojzije Stepinac, arcivescovo di Zagabria, cardinale e martire. Noi oggi celebriamo il cinquantacinquesimo anniversario della sua morte. Siamo riuniti in questo sacrificio eucaristico insieme alla moltitudine di fedeli che, in Croazia e nel mondo, con i vescovi e sacerdoti, oggi invocano la sua intercessione. Više/più…

Liturgijski spomen bl. Alojzija Stepinca u prigodi 55° obljetnice smrti, 10. veljače 2015., Gerhard Ludwig kard. MÜLLER

Hrvatska crkva sv. Jeronima

Liturgijski spomen bl. Alojzija Stepinca

u prigodi 55° obljetnice smrti, 10. veljače 2015.,

Gerhard Ludwig MÜLLER

Prefekt kongregacije za nauk vjere

Draga braćo i sestre

1. Ako pšenično zrno, pavši na zemlju ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod” (Iv. 12, 24).  

U povijesti Katoličke Crkve postoje osobe koje je Providnost darovala Božjemu narodu da mu budu čvrsto uporište, zaštita i  svjetionici u olujama života. I što god vrijeme više odmiče od njihove smrti oni iz dana u dan izrastaju u gigante koji nadilaze prostor i vrijeme u kojem su djelovali. Njihova zvijezda nikad ne zalazi. Naprotiv, ona je iz dana u dan sjajnija a novim naraštajima je sve bliža i privlačnija. To je sudbina kršćanskih mučenika, svetaca, velikana vjere i duha. Jedan od njih je blaženi Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup, kardinal i mučenik. Mi se danas  spominjemo pedeset i pete obljetnice njegove smrti. Združeni smo u ovoj euharistijskoj žrtvi s mnoštvom vjernika u Hrvatskoj i po svijetu koji se danas s biskupima i svećenicima u svojim molitvama utječu zagovoru bl. Alojzija. Više/più…

Propovijed sv. Nikola Tavelić – msgr. Ratko Perić


Rim, crkva sv. Jeronima, 16. studenoga 2014.

Braćo i sestre!

Ovo ćemo razmišljanje osloniti na svećeničko-misionarsko djelo i uzornu osobu prvoga proglašena hrvatskog sveca Nikole Tavelića, prezbitera i mučenika. O njegovu se spomendanu, za nas i blagdanu, već odavno i tradicionalno u ovoj našoj nacionalnoj crkvi, posvećenoj sv. Jeronimu, okuplja hrvatska rimska zajednica, napose studentska na svoj redoviti jesenski susret.

Prisjetimo se ukratko životnoga, redovničkog i svećeničkog puta našega Nikole koji je izvojevao palmu mučeništva u Jeruzalemu, 14. studenoga 1391. godine, a uzdignut je kao blaženik na čast oltara 500 godina kasnije, što znači da mučenička krv u Crkvi stalno ključa i nikada se ne hladi. S njime, jer je on na čelu, mučeničku su smrt podnijela i subraća: Deodat iz Ruticinija u francuskoj Akvitaniji, Pierre iz Narbone također u Francuskoj i Stefano iz Cunea u Italiji. Sve ih je svetima proglasio bi. Pavao VI., papa, 21. lipnja 1971. [Zahvalan sam Bogu da sam u ta studentska doba i sam bio i u Zavodu sv. Jeronima i sudionik hodočasničkog mnoštva na kanonizaciji u Petrovoj bazilici i u audijenciji u dvorištu sv. Damaza, kojemu je Jeronim neko vrijeme bio osobni tajnik]. Više/più…

RAZMATRANJE 15. XI.2014. MONTECASSINO

 BENEDIKTINCI I ISUSOVCI

KOMPARATIVNA ANALIZA DVIJU DUHOVNOSTI

Mihály Szentmártoni S.J.

Nalazimo se u kolijevci benediktinskog reda i u središtu benediktinske duhovnosti. Htjeli bismo promotriti neke karakteristike te duhovnosti i njezinu poruku za sve nas. Velike karizme i duhovnosti u Crkvi, naime, ne daju se samo uskoj grupi pripadnika dotičnog reda, nego svima. Mi ćemo, međutim, benediktinsku duhovnost promatrati očima jednog isusovca, pa ćemo se pitati, koje su sličnosti i razlike između tih dviju duhovnosti.

Polazište nam je glasovito benediktinsko geslo: „Ora et labora – Moli i radi!“. Mislim da je isusovačko geslo isto to, samo u obrnutom redu: „Labora et ora – radi i moli!“ Ovo geslo daje nam okvir za promatranje triju stvarnosti: molitva, rad i mistika. Više/più…

PROPOVIJED 15.XI.2014. MONTECASSINO

BENEDIKT, SKOLASTIKA I DRUGI SVECI

Mihály Szentmártoni S.J.

Kad razmišljamo o svecima, mi se obično divimo njihovim krjepostima. Dobro je to tako, jer nam ih Crkva stavlja pred oči upravo kao uzore kreposti. Ali nas takvo gledanje može i obeshrabriti, jer pomislimo: da, oni su bili herojske duše, a mi, nažalost, nismo. No, o svecima možemo i moramo znati razmišljati i na drugi način. Kad njih slavimo, mi zapravo slavimo dragog Boga. On je taj, koji podiže svece i koji ih čini svetima. Ova misao nam može dati materijal za naš duhovni život. Postavimo sebi tri pitanja: Zašto Bog podiže svece? Kakve svece Bog daruje Crkvi? Kako se družiti sa svecima? Više/più…

Sprovodna sv. misa zadušnica za msgr. Fabijana Veraju u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu, 2. studenoga 2014., 18.00 sati

msgr. Fabijan Veraja

Metković, 20. siječnja 1923. – Grottaferrata, 28. listopada 2014.

 

 Braćo i sestre u kršćanskoj vjeri

„Zaista, zaista kažem Vam, ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv, 12, 24).

U svijetlu Isusovih riječi promatramo večeras, na Dušni dan kad se spominjemo svih vjernih mrtvih, život i djelo preminulog svećenika od kojeg se opraštamo.

Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, umirovljeni podtajnik Kongregacije za proglašenje svetima, apostolski protonotar supranumerarius, msgr. Fabijan Veraja, preminuo je u večernjim satima, u utorak 28. listopada 2014., u svome domu u Grottaferrati kraj Rima. Njegovo uspinjanje na Golgotu započelo je u petak 26. rujna o.g. kad mu je i pozlilo. U subotu 27. rujna je smješten u bolnicu u Frascatti-ju. U početku se pomišljalo na čir ali su liječnici ustanovili metastaze na unutarnjim organima (želudac, dvanaesterac). U bolnici je ostao do 16. listopada. Ostale dane proboravio je u svome domu u Grotaferrati. I njemu, i nadbiskupu Vidoviću, i sestrama služavkama Malog Isusa koje su ga s ljubavlju i pažnjom dvorile do kraja, bilo je jasno da je don Fabijan, kako smo ga svi zvali, došao do posljednje postaje svoga zemaljskog puta i da je prijelaz na onu stranu blizu. Predan u volju Božju zatražio je  sakramente sv. ispovijedi, pričesti i bolesničkoga pomazanja. U svijetlu Isusovih riječi Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom. I gdje sam ja ondje će biti i moj sluga“ (Iv 12, 26), svijestan svoga stanja i pri punoj svijesti do kraja, s vjerom u Boga i kršćanskim predanjem  isčekivao je prijelaz u vječnost, odlazak k svome Božanskom učitelju, njegovoj majci  i svecima i blaženicima nebeske proslavljene Crkve, poglavito onima s kojima je drugovao od odlaska u Kongregaciju za proglašenje svetima: Bartolo Longo, Vinko Kadlubek, Nikola Stenon, Petar Friedhofen, Marija Terezija Scherer, Nikola Tavelić, Ivan Merz, Miroslav Bulešić. Više/più…

In memoriam Msgr. PAVAO JESIH

31. listopada 1963.-31.listopada 2014.

Uvod

Od srednjeg vijeka mnogi su naši sunarodnjaci pokopani u Vječnome gradu. Za većinu njih niti ne znamo gdje počivaju. Mnogi su pokopani ovdje na općinskome spomeničkom Veranskome groblju koje još od „Rimske republike“ (509. do 27. prije Krista) duguje svoje ime senatorskoj obitelji Verani gens senatoria.

Od XV. stoljeća puno naših sunarodnjaka pokopano je u kripti crkve sv. Jeronima i groblju koje je bilo uz crkvu. Nakon što su građanske vlasti zabranile pokapanje u crkvama, Bratovština i kaptol sv. Jeronima kupili su 25. kolovoza 1869. godine ovu grobnicu i od tada do danas ona je poslužila za ukop nekih njenih članova. U ovome grobu pred kojim stojimo gdje i ove godine započinjemo našu molitvu, za sve naše vjerne mrtve, čekaju uskrsnuće tijela: Više/più…

Sveti Jeronim – svećenik i crkveni naučitelj

Msgr. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Sveti Jeronim- svećenik i crkveni naučitelj

Homilija, Hrvatska crkva Sv. Jeronima, Rim, 30. rujna 2014.

 

1. Slavimo blagdan svetog Jeronima, zaštitnika ovog zavoda i cijele Dalmacije. Iskrene čestitke ravnateljstvu ove naše časne institucije u Rimu koju je Lav XIII. prije 113 godina u pismu „Slavorum gentem“ nazvao „Collegium Hieronymianum pro Croatica Gente“ (1. 8. 1901., „Svetojeronimski zavod za hrvatski narod“). A njegovi korijeni, znamo, sežu u daleku prošlost petnaestog stoljeća kad su se rodile „svetojeronimovske ustanove“ koje su služile našim sunarodnjacima u Vječnom gradu (od 1453.). Tko je, dakle, ovaj svetac komu su bile posvećene i zgrade i institucije u službi hodočasnika i prognanika iz Hrvatske? Sveti Jeronim se rodio oko 340. u gradu Stridonu, koji se nalazio na granici Dalmacije i Panonije. Neki misle kako je Stridon bio tamo negdje oko današnjega Tomislavgrada, Duvna; drugi ga smještaju u Istru, a treći u Mađarsku. Gdje je to točno bilo, nije ni do danas u znanosti jasno.

Međutim, ovaj žustri Dalmatinac kako su ga opisivali, živio je u vrlo nemirnom i kritičnom razdoblju crkvene povijesti, nakon trijumfa kršćanstva u Konstantinovo vrijeme. Tada su se na pozornici pojavili razni profili ljudi: uvjereni kršćani, kao i oni koji su to bili ‘iz običaja’; iskreni intelektualci kao i oni puni často­hleplja u čijim je glavama vladala velika pomutnja. Stoga su nicala brojna krivovjerja koja su naškodila kršćanstvu i bacili ga u duboku krizu. Na svu sreću Crkva je u tom razdoblju iznjedrila lju­de iznimnih moralnih i doktrinarnih vrlina, koji su znali prepoznati zablude i ukazati na cjelovitost vjere. Među njima se posebno ističe sveti Jero­nim. Obrazovanje je započeo u domovini, a onda u Rimu gdje je stekao prave temelje duboke i široke kul­ture, napose one klasične. Više/più…